5 NASLOVA KOJI SU ODUŠEVILI NAŠU POZNATU KNJIŽEVNICU: Ingrid Divković otkriva što čitati ovoga ljeta!

Od 2013. godine kada je izdala svoju prvu knjigu, Ingrid Divković djeluje kao samostalna književnica. Osim što je autorica pet djela, ona je, između ostaloga, i edukatorica, profesorica, vlasnica nagrađivanog bloga te urednica vlastite biblioteke 'Knjižnica srca'. Njezine knjiške preporuke uvijek su vrijedne čitanja, a nama je podijelila kojih ju je 5 naslova oduševilo u zadnje vrijeme.

2. Boginje u svakoj ženi – Jean Shinoda Bolen
Za nekoga tko je studirao i na koncu magistrirao filozofiju, grčka povijest još i više filozofija i mitologija apsolutni su melem za jednu pjesničku dušu poput moje, a ulazak u svijet grčkih boginja pandan mi je ulasku u sebe... dođe to poput grebanja ispod površine vlastitog identiteta, istraživanje svih skrivenih kutaka, svakodnevni uvidi i put razvoja... to je ono što je moja svakodnevna hrana. Grčke boginje Atena, Artemida, Hestija, Hera, Demetra, Perzefona i Afrodita pretvorene u moćne arhetipove. U ovom nam dragulju objašnjavaju negativne sklonosti vlastite osobnosti, ali i ističu naše kvalitete i vrline jer, što je žena složenija, to je veća vjerojatnost da su u njoj aktivne mnoge boginje i potrebno je odlučiti koje ćemo razvijati, a koje prevladati. Što više čitam meni se čini da su u meni zastupljene sve boginje redom. Knjiga Boginje u svakoj ženi pokazuje nam kako postići oboje jer ne možemo osporiti da je život žene u današnjem svijetu vrlo izazovan i traži konstantan rad na sebi, samosvijet i otvorenost novim saznanjima. Ovo je duboka i nadasve smislena i odvažna literatura. I tjera na rast. Divota od knjige, baš baš.

3. Crno mlijeko - Elif Safak
Ova knjiga na iznimno duhovit, ali i istovremeno satiričan ton pokazuje put svim onim 'zalutalim' ženama i majkama koja se nakon poroda osjećaju same i neshvaćene proživljavajući na svoj način toliko tabuiziranu postporođajnu depresiju. Iako osobno nisam okusila tu zlokobnu depresiju, ne mogu lagati i reći da nakon porođaja nisam osjetila neke čudne nalete tuge, tjeskobe i dubokog preispitivanja, te sam se time našla u paleti nekih novih emocija pitajući se istovremeno što je to što si svaka majka, pa tako i ja, nikako (kada rodi) ne bi smjela dopustiti, i što je ono što je jednoj majci, a time i ženi nužno potrebno za njezino osobno samopouzdanje. Upoznavši autoričin unutarnji harem upoznala sam i svoj vlastiti koji mi je, moram to priznati, na svoj poseban način pokazao put k osobi koju svakoga dana imam priliku iznova rađati - sebe, jer svaka žena, jednom kada postane majka ne prestaje biti ženom i to je ono najljepše što mi je ova knjiga tiho prišapnula.

4. Jezik ptica – Faridudin Atar
Jednoga dana, kada mome tijelu bude kucao kraj, ne želim ovaj svijet napustiti ne naučivši letjeti, uči me moj omiljeni Rumi, isti onaj koji me doveo do F. Atara, autora Jezika ptica, te perzijske poeme koja se ne čita natašte, već punoga bića, polako i s dovoljnom dozom strahopoštovanja. Onaj tko je u potrazi za Apsolutom, očarava se ne samo jatom ptica koje susreće na svome unutarnjem putu, već ga dotiču i bezbrojna iskušenja i izazovi kojima odbacuje staroga sebe. Mistična planina Kaf. To smo mi. To ste Vi. I vjerujte, planine nikada nisu niti će dijeliti ljude ili svijet. One ga naprotiv, vješto ujedinjuju. Baš kao i knjige koje se čitaju srcem, a ova se čita upravo tako - svim klijetkama u tijelu.

5. Nove i odabrane pjesme – Mary Oliver
Da sam zaljubljena u poeziju nije tajna, ali da je puštam u svoje odaje sve češće i češće, otkrivenje je koje i mene iz dana u dan sve više intrigira i dira. Zar naš um uopće ima šanse naspram žêlja naše duše? 'Reci, što ti kaniš sa svojim jedinim divljim i dragocjenim životom?'; riječi su američke pjesnikinje Mary Oliver koju čitah na engleskome jeziku još za vrijeme davnih studentskih dana, skrivajući je u torbi punoj Šenoe i Krleže. Ta divna 'nevjesta čuđenja' kakvom se i sama opisivala bivala mi je utjeha u svijetu logike i djevojačke naivnosti, a danas je, u nekom novom svijetu i svjetlu čitam na hrvatskome jeziku, u vlastitom samopromatranju i prihvaćanju i vjere i logike. I zakona u kojemu se umjetnik uvijek predaje, zakona ljubavi.