Današnje doba od nas traži mnogo- živimo u neprestanoj žurbi, zatrpani smo informacijama i svakodnevnim izazovima, uvijek nam nedostaje vremena, uvijek je tu još jedan zadatak koji trebamo obaviti, još jedna osoba kojoj moramo posvetiti pažnju, još jedan telefonski poziv na koji se moramo javiti. Takav način života dovodi naš organizam u stanje kroničnog stresa.
Život nas često postavi pred gotov čin, problem koji se pojavi iznenada, telefonski poziv na koji se najradije ne biste javili ili susret koji vas uznemiri. U takvim situacijama, naše tijelo odmah reagira- disanje nam postaje plitko, mišići se stežu, srce nam brže kuca, a takva se reakcija odražava na cijeli organizam ostavljajući razorne posljedice.
O tome kako si pomoći da vratimo unutarnji mir i preuzmemo kontrolu u stresnoj situaciji za Sensu govori Adisa Alić, holistička trenerica te voditeljica radionica disanja i meditacije s više od deset godina iskustva.
Kako reagira naše tijelo u stresnim situacijama?
Naš automatski živčani sustav neprestano odrađuje svoje- srce kuca, dišemo, tlak nam se regulira. Ne razmišljamo o tome, to se samo događa. U stresnim situacijama naše disanje je prvo što se promijeni. Ako se nešto dogodilo, dobili ste poziv koji vas je uznemirio, na primjer, disanje više ne ide duboko u trbuh, u dijafragmu, već ostaje u gornjem dijelu. Dah nam se automatski ubrza, istovremeno nam se promijeni način na koji nam srce kuca. Promijeni nam se držanje tijela, mišići se malo stisnu, dignemo ramena. Sve to šalje našem živčanom sustavu upozorenje da nam prijeti neka opasnost.
Kako stalni stres utječe na cijeli organizam?
Tijelo tako reagira jer ne razumije razliku između toga da nas je, na primjer, svekrva nazvala i toga, što se prije nekoliko stotina godina događalo, da nas nešto želi napasti i ubiti. Tijelo u tim situacijama reagira na isti način. Prorade svi sustavi, produciraju se hormoni, kortizol, adrenalin... Najveći problem danas je da je mnogim ljudima živčani sustav prestimuliran. Većinu vremena trčimo od jednog mjesta do drugog, taj kronični stres nam je postao normalan. Ako naše tijelo kronično misli da od nečeg treba pobjeći, ono će se pripremiti na borbu ili na bijeg. Stotinama godina unatrag tako smo reagirali kad je trebalo bježati od neke divlje životinje. Kad se to dogodi, krv ide u naše ekstremitete, ruke i noge, srce se ubrza, cirkulacija se pojača. No, danas ne bježimo od divljih životinja, nego se to događa kad sjedimo u autu.
Stalno smo u tom stanju. Ako su naše ruke i noge stalno spremne na bježanje, krv ide u njih, a ne recimo trbuh i probava neće funkcionirati kako treba. Ništa onda ne znači da jedemo najbolju moguću hranu, nećemo iz te hrane dobiti što nam treba. Te mikronutrijente ne možemo iskoristiti jer naša energija ide negdje drugdje. Još jedan simptom se s tim povezuje, a to je nespavanje. Kako da se opustimo i zaspemo ako nam tijelo misli da moramo bježati ili se boriti? Ne razmišljamo o tome svjesno, to se događa podvjesno. Pokušavamo spavati, ne možemo. Onda uzmemo neke tablete ili nešto da nas smiri. No, ako naš živčani sustav dobije signal da postoji nešto što je opasno za nas, onda će nastaviti biti u tom stanju. To trebamo što češće nastojati promijeniti.
Svaki put kad dođemo u situaciju da smo svjesni da osjećamo stres, da nam se disanje promijenilo, da su nam se otkucaji srca promijenili, vruće nam je, hvata nas nervoza, anksioznost... Imamo jedan alat koji možemo koristiti da bismo se regulirali, a to je disanje.
Kako si možemo pomoći u stresnim situacijama?
Ne možemo pobjeći od svijeta, stvari se događaju. Ono što možemo učiniti je da postanemo svjesni, obratimo pažnju kako se osjećamo, jesu li nam ramena podignuta, osjećamo li stres u tijelu. Tu imamo na raspolaganju alat koji je neprestano prisutan, ništa nas ne košta, ne trebamo nikamo ići, nitko nam ne treba pomagati. Disanje može biti most između našeg svjesnog i podsvjesnog uma.
Kad osvijestimo da osjećamo simptome stresa i počnemo koristiti svoj um da reguliramo kako se naše tijelo osjeća. Ne možemo regulirati svoje srce, ali možemo regulirati svoje disanje. Kad reguliramo naše disanje, naše tijelo i naš živčani sustav će odgovoriti na to. Ovisi o osobi, to može trajati minute ili par minuta, ali prvo čovjek mora biti svjestan što se događa i onda izabrati da promijenit disanje.
Kad izaberemo promijeniti disanje, spustimo malo ramena, kad nam je izdah duži od udaha, onda šaljemo svom živčanom sustavu signal da nema ništa što će nam nauditi. Tu imamo fenomenalnu mogućnost da koristimo svoje disanje kako bismo vratili svoj živčani sustav u balans.
Važno je da smo svjesni što se događa u nama, a većinu vremena mi smo u našoj glavi ili smo u prošlosti gdje se nešto već dogodilo ili u budućnosti gdje očekujemo nekakav problem. Često na osnovu prošlih iskustava projektiramo nešto da će se dogoditi u budućnosti.
Ako nas je u prošlosti netko povrijedio, na primjer bivši partner, kad dođe nova osoba, mi nosimo to iskustvo, pokušavamo zaštititi sami sebe, tražit ćemo takve signale da će se to isto dogoditi. Kad postanemo toga svjesni možemo napraviti drugačiji izbor. No, nikakav izbor ne možemo napraviti dok ne postanemo prvo svjesni što nam se događa u tijelu u situaciji stresa. I tu imamo disanje- najmoćniji alat koji svi posjedujemo da reguliramo sebe i koji je potpuno besplatan.
Kako disati da bismo se smirili?
Postoje brojne tehnike disanja. Prva i najvažnija stvar je da postanemo svjesni što nam se događa i da polako dišemo. Tehnika može biti četiri sekunde udišeš, četiri sekunde izdišeš... Tu se povezujemo s disanjem, čim počnemo brojati to znači da smo već svjesni, razmišljamo od disanju, ne nekom drugom problemu. Pozornost nam je na disanju, koristimo taj alat. Ne treba ništa komplicirano biti. Postoji nešto što se zove box breathing. Četiri sekunde udišemo, četiri sekunde držimo dah, četiri sekunde izdišemo i četiri sekunde držimo dah. To je vrlo jednostavni zapamtiti.
Najvažnije je razumijeti da udisaj stresor, a izdisaj ono što te opušta. Potrebno je produžiti izdisaj. U početku može biti udahni 4 sekunde pa zadrži 4 sekunde, pa izdahni 6 sekundi. To kad prakticirate neko vrijeme, možda ćete moći izdahnuti 8 ili 10 ili 12 sekundi.
Adisa Alić je holistička savjetnica te certificirana voditeljica tehnika disanja i meditacije s više od desetljeća iskustva u području zdravlja i blagostanja. Njezin se rad temelji na spoznaji da prava transformacija počinje iznutra - kroz ponovno povezivanje s tijelom, regulaciju živčanog sustava, otpuštanje onoga što nam više ne služi te prisjećanje na vlastitu urođenu mudrost.
Kao dio zagrebačkog centra za holističko blagostanje Flower of Life, sudjelovat će na festivalu Luminaries gdje će svakodnevno voditi putovanja višedimenzionalnog somatskog disanja, kombinirana sa svjetlosnom tehnologijom Light System istoga centra.
Ove duboke iskustvene radionice pozivaju vas u dublje stanje prisutnosti, dopuštajući da dah, svjesnost i svjetlost pruže podršku opuštanju, emocionalnom oslobađanju, regulaciji živčanog sustava, uzemljenju i ponovnom unutarnjem povezivanju.