NAIVNI OPTIMIZAM: Zamka koja nas portertira kao infantilne osobe

Vjerujete li uvijek u pozitivan ishod situacije u kojoj se nalazite? Djelujete li ponekad protivno zakonima logike? Nadate li se kako svojom vjerom u promjene na dobro, možete utjecati na druge? Osjećate li se kako vam Svemir ponekad bezrazložno zadaje probleme s kojima se ne biste trebali suočavati? Smatrate li intuiciju primarnom i posljednjom opcijom pri donošenju odluka? Ako ste uglavnom odgovorili potvrdno, velike su šanse kako se možete okarakterizirati kao optimistični naivac.

Moramo se osloniti na vlastite sposobnosti, biti svjesni svojih mana i pronaći načine za njihovo nadilaženje. Pritom, drugi, a koji također preživljavaju, pokušavaju ostvariti svoje ciljeve. Pod pritiskom padaju maske, pokazuju se slabosti, natjecateljski duh. Ne znači to naravno, kako su svi ljudi loši, manipulatori… no, svatko ima svoje potrebe i interese i želi se izboriti za njih. Oni koji nisu u stanju zaviriti u njih, već u startu gube bitku. Zaslijepljeni ponašanjima koja si ne žele ili ne mogu priznati pozitivni naivci, izoliraju se u svjetove u kojima često obitavaju sami. Njihov optimizam nije zarazan, dapače, mnogima postaje naporan jer je isključiv. U želji za socijalnom inkluzijom čini upravo suprotno.

Naivna perspektiva formira osjetljivost i ranjivost. Pogrešnim tumačenjem postupaka drugih, ove osobe često su žrtve manipulacije jer ju ne znaju prepoznati, a ujedno ju isključuju kao potencijalnu opciju jer ne vjeruju u nju. Na autoritete iz profesije projiciraju svoje ideale iz djetinjstva pa ne mogu ni stvoriti kvalitetne odnose. U svijetu koje nisu u stanju promatrati nisu u stanju niti iskoristiti svoje empatijske sposobnosti, jer ih teško mogu na ikoga primijeniti.

Ipak, moguće je priznati si kako je naivnost u paketu sa suviše naglašenim optimizmom zapravo štetno. Ograničavajuće. Svijet je pun različitih karaktera, temperamenata. I apsolutno svi moraju se suočiti s određenim sumnjama i strahovima. To je sasvim prirodno. No, kako bismo pobijedili u toj borbi s onime što nam se nameče, što nas izaziva, frustrira, iscrpljuje… moramo se suočiti, pogledati tom izazovu u samu srž. Drugi se ne mogu mijenjati, ali svaka se osoba može adaptirati situaciji i razvijati na temelju naučenog.
Kako iz pozicije naivnog realista prihvatiti realnost?

Naučite promatrati reakcije drugih kroz prizmu njihova stanja, obrazaca ponašanja. Jesu li pod stresom? Čime je on uzrokovan? Zašto ta osoba ne može gledati na situaciju kao i vi? Prihvatite to.

Dobro je osluškivati intuiciju, ali ako se oslanjate isključivo na nju pri donošenju odluka, nećete imati priliku sagledati sve negativne konotacije vaše odluke. Što, naravno može privući dodatne probleme. Isto vrijedi i za vjerovanje u ljude. Nitko ne djeluje pravocrtno, a s novim ljudima u životu ponekad treba biti oprezan. Pozitivni naivci, često se zalijeću u odnose u kojima ih netko na kraju iskorištava.
Najvažnije, a konkretno zašto nije dobro gledati na svijet isključivo pozitivno? Jer to znači kako sami nešto izbjegavate. Suočavanje sa svojim stvarnim potreba, prihvaćate sve kako jest, izbjegavate konflikte i stvarnost kako se ne biste razočarali.

Razočarati se svijetom je prihvatljivo. Biti nasmiješen dok vas se iskorištava je nepotrebno. Pogotovo jer je naivni optimizam upravo ono što od pozivnog naivca čini žrtvu; uskraćujući mu slobodu. Ako to ne odluči.