Nova studija Sveučilišta Emory u Atlanti sugerira da se bake drugačije odnose prema svojim unucima nego prema vlastitoj djeci, što brojnim roditeljima uopće nije iznenađujuće. James Rilling, profesor antropologije, psihijatrije i bihevioralnih znanosti, izmjerio je funkciju mozga 50-ak žena, koje imaju barem jednog biološkog unuka ili unuku u dobi od 3 do 12 godina. Studija je koristila magnetsku rezonancu za skeniranje mozga baka dok su gledale u fotografije unuka, djetetovih roditelja i slike djeteta i odrasle osobe s kojima nisu u krvnom srodstvu, prenosi Huffington Post.
'Kada su bake gledale slike svojih unuka, posebno su se aktivirala područja mozga koja su povezana s emocionalnom empatijom, kao što su otočni i sekundarni somatosenzorni korteks', rekao je Rilling o rezultatima studije. 'Emocionalna empatija' je sposobnost osjećanja emocija koje osjeća druga osoba.
Međutim, nešto drugačije dogodilo se kada su bake pogledale fotografije svoje djece. 'Kada su gledale slike istospolnog roditelja unučadi, koji je često, ali ne uvijek bio odraslo biološko dijete bake, posebno su se aktivirala područja mozga uključena u kognitivnu empatiju, kao što je stražnji cingulasti korteks', rekao je Rilling. Kognitivna empatija je razumijevanje na kognitivnoj razini što netko misli ili osjeća i zašto, ali postoji manje zajedničkog emocionalnog iskustva nego kod emocionalne empatije.
Rilling i njegov tim ranije su proveli sličnu studiju u kojoj su očevi gledali slike svoje djece. U usporedbi s podacima vezanih uz očeve, bake su pokazale jaču moždanu aktivaciju od očeva u područjima uključenima u emocionalnu empatiju te nagradu i motivaciju. Naravno, bilo je nekih odstupanja od osobe do osobe unutar grupa. Primjerice, neki su očevi postigli bolje rezultate u empatiji od baka.
U većini društava, bake su važan izvor pomoći u brojnim obiteljima. Antropologinja Kristen Hawkes predložila je teoriju, nadovezujući se na rad biologa iz 1980-ih i 1990-ih, prema kojoj ljudske ženke, za razliku od drugih primata, preživljavanju i nakon svojih reproduktivnih godina kako bi pomogle u podizanju novih generacija djece. Iako bake vole čuvati unuke, to im usput osigurava opstanak njihovih gena.
Iako mnogi misle da bake obožavaju svoje unuke jer ih ne viđaju toliko često kao njihovi roditelji pa ih se stignu zaželjeti, Rilling ima drugu teoriju. 'Mislim da bi to moglo imati više veze sa 'slatkim' fenotipom djece, koji je vjerojatno evolucijski dizajniran kako bi ih odrasli smatrali simpatičnima i htjeli se brinuti o njima', rekao je.
Što kažu bake?
Bake s kojima je Huffington Post razgovarao imale su svoje teorije.
Marion Conway, baka troje djece, misli da s unucima ima više 'rasta, uzbuđenja i užitka'. 'Budući da zapravo niste autoritetsvojim unucima, već podupiratelj, otvoreniji ste za odnos bez stresa', rekla je.
Donne Davis tvrdi da se drugačije povezala sa svoje troje unučadi jer na njih gleda kao na 'praznu ploču', što se tiče odnosa. 'Različita vrsta bliskosti koju osjećam sa svojom djecom u odnosu na unuke temelji se na našoj zajedničkoj povijesti. Roditeljstvo može biti konfliktniji odnos s borbom za moć, postavljanjem granica, egom i određenom odgovornošću za to kako će vaše dijete ispasti. To se u toj mjeri ne događa s unucima. Samo ih bezuvjetno volite i mislite da je sve što rade i govore divno i posebno', objasnila je.
Lisa Carpenter, baka šestero unučadi, slaže se da s njima odrađuje zabavne aktivnosti i propušta izazovni aspekt njihova odgoja. Ipak, ne slaže se da se osjeća povezanije s unucima, nego s vlastitom djecom, već samo gaji različite osjećaje.
'Najveća razlika je u tome što unuci u meni izazivaju snažne osjećaje radosti i oduševljenja, u odnosu na moju odraslu djecu. Osjećam čak i intenzivnu znatiželju o tome tko su, što se događa u njihovim malim umovima, što ih zanima, tko i što će postati', objasnila je ova baka i priznala da je na kraju dugog i zabavnog dana s unucima zahvalna svojoj djeci što može imati slobodne večeri.