ZAŠTO JE TATA TOLIKO VAŽAN U ODRASTANJU: Daje onu sigurnost koja se skriva samo u njegovu zagrljaju

Nekad davno postojali su samo očevi. Oni su skrbili, štitili, zarađivali i vodili obitelj. Danas, srećom, postoje i tate. Oni rade gotovo sve isto što i očevi, ali i još puno više - piše psihoterapeutkinja Vesna Hercigonja Novković

Shutterstock

Titula oca biološko je pravo svakog muškarca koji ima dijete. Titula tate se treba zaslužiti. Tu titulu dodjeljuje dijete. Otac radi da može priuštiti sve što obitelji treba, tata presvlači pelene, hrani dijete, tješi, briše suze, ljubi gdje boli, priprema doručak, igra se čajanke, čita priče, ljulja na ljuljački, nosi na ramenima da dijete može vidjeti preko gomile. Otac pokazuje put djetetu, tata ga drži za ruku i hodaju zajedno.

Kad govorimo o roditeljstvu, uvijek se naglašava uloga mame. Članci pišu o majkama, obraćaju se majkama, uzdižu majke. Mama je mama, to je istina, i nitko je ne može zamijeniti. No to je istina i za tate. Ta osoba izvan fokusa koja je uvijek tu negdje u blizini, spremna uskočiti kad god zatreba, dok majka doji, uspavljuje novorođenče, to je tata. U najranijem razdoblju njegova je uloga zaista sporedna. On je u početku važniji majci nego bebi. No čim se dijete počne odvajati od mame i počne istraživati svijet oko sebe, tata je tu te jedva čeka da i njegova uloga počne. Iz psihološkog ugla gledano, tata je ona osoba koja djetetu omogućuje da razvije stalnost objekta. Tata dolazi i odlazi dok je mama u prvim danima stalno prisutna. Upravo njegov odlazak i povratak omogućuju djetetu da stekne uvid i sigurnost da će se osobe koje odu opet vratiti i da će stvari koje mu nisu u vidokrugu opet pronaći. Ta je spoznaja iznimno važna za stvaranje slike o sebi i o svijetu. Tate su vrlo važni za razvoj govora kod djeteta jer kad se obraćaju djetetu, za razliku od majki, ne kompliciraju, ne podešavaju glas ni vokabular djetetu, dakle „ne tepaju“.

Kad dijete malo naraste i ojača, tata se počne igrati. Samo, tate se ne igraju kao mame. Tate se igraju grublje i aktivnije. Oni bacaju u zrak, vrte na glavi, dižu na ramena, hrvaju se. Dijete kroz igru s tatom postaje svjesno sebe i svojih mogućnosti. S mamom to ne dobije. Mama čita priče, igra se mirnijih igara, mazi, razgovara. Ali fizički aspekt kroz odrastanje razvija se u igri s tatom. U društvenim igrama s mamom ona je najčešće ta koja popušta djetetu. Tata ne popušta. S njim dijete uči i riskirati i gubiti i rješavati frustraciju, postaje kompetitivno i borbeno. Mama potiče bliskost, a tata neovisnost i samostalnostOvaj članak svojevrsna je oda tatama jer su svi moji članci dosad bili samo ili uglavnom o mamama. Pa idemo redom:

  • Tata je jedan i jedini. Kao što je mama jedna, tako je i tata jedan. I kad ga imaš i kad ga više nemaš, on je uvijek tu uz dijete. Do kraja svijeta i natrag.
  • Tata možda nije najveći i najsnažniji od svih očeva druge djece, ali za svoje dijete on je i najveći i najbolji i najhrabriji i najjači tata na svijetu.
  • Tata će naučiti svog sina kako da bude topao muškarac pun ljubavi i ti će sinovi biti jednom dobri tate. Tata će svoju kćer voljeti „baš točno takvu kakva jest“ i samo s njim ona će se uvijek osjećati dovoljnom.
  • Tata neće uvijek biti vođa čopora, to je mjesto rezervirano za očeve, ali tata će stati iza svog djeteta i uvijek mu čuvati leđa.
  • Tata ne komplicira. Mame često kompliciraju. Te je li dijete dosta pojelo, te je li dovoljno toplo obučeno, te je li zadaća završena… Tata će se smijati s djetetom, neće brinuti o zadaći. Naravno, tata će često ljutiti mamu zbog toga. Ali upravo takav tata daje odličan balans napetoj i često previše opterećenoj mami.
Shutterstock 

Kad je moja najstarija kći imala pet godina i išla u vrtić, rekla nam je da je u grupi jedan dječak stalno gura s ljuljačke, da je to rastužuje i da ga se boji. Ja sam predložila da to lijepo riješe, da se ne obazire ili pak da ga tuži teti. Moj muž, TATA, je rekao: „Sutra idem s tobom u vrtić pa ćeš mi ga pokazati!“ Njezinoj petogodišnjoj glavici to je bilo upravo ono što je trebala. Isti čas dao joj je sigurnost i uklonio svu njezinu brigu. Ja sam bila majka i komplicirala sam, a on je bio TATA. To oni rade. Ne postavljaju suvišna pitanja, ne sumnjaju u svoju djecu, ne postoji ništa važnije od osmijeha na licu sina ili kćeri, ne postoji ništa što neće učiniti za njih.

  • Osim što je jako važan za emocionalni razvoj djeteta, tata ima i ulogu u paru s mamom. Rijetko su isti. Upravo njihova različitost, a međusobna bliskost i povezanost daju djetetu uvid u to što je ljubav, što je obitelj te čemu će jednog dana i samo težiti. Dijete se uči usklađivanju, kompromisu, uvažavanju različitosti i povjerenju.
  • Ako tate nema, ako je odsutan jer zbog posla živi u drugoj zemlji ili je „nedajbože“ u ratu, mudre mame znaju da ne mogu biti djeci i mama i tata. Mudre mame znaju djetetu stvoriti iluziju da je tata tu i da je jako važan pa govore „kad ti se tata vrati…“ ili „tvoj tata bi to znao riješiti“ ili „tvoj tata bi rekao“. Djeca bez fizičke prisutnosti oca ipak i dalje imaju tatu. S druge strane, mnoge žene danas odguruju i trivijaliziraju ulogu tate u životu svoje djece. One su sposobne, jake, neovisne i smatraju se boljim od svojih muževa. Umanjuju ih zato što nisu „tako dobri“ kao one. Ali istina je da su dobri. Dobri su djeci, samo nisu svojim ženama. Nisu svjesne koliko posljedica će njihovo dijete zbog toga imati. Sinovi „slabih“ i „pasivnih“ očeva i sami postaju slabi i podložni lošem društvu jer nemaju vodstvo koje im treba kad su djeca, a kćeri lišene prilike da svojim tatama budu „zjenica oka“ traže taj osjećaj izvan obitelji, kao odrasle. Razviju tzv. daddy issue koji označava očajničko traženje ljubavi, potrebu za prihvaćanjem koju nisu dobile od svojih tata.
  • Tata uči dijete, on ne kažnjava, ne tuče. Ne postoji izraz „tata zlostavljač“.
  • Tata daje onu sigurnost koja se skriva samo u njegovu zagrljaju. Dijete u majčinom zagrljaju pronalazi utjehu i bliskost, ali samo u tatinom pronalazi zaštitu od apsolutno svih čudovišta, duhova, vještica, mraka i strašnih ljudi.

I zato, tate, budite samo tate, ponekad vam neće uspjeti da budete očevi kakvi biste željeli biti jer život lupa po svima, pa i po vama. Ali tata je otporan na sve udarce. I drage mame, ako vaše dijete ima tatu, onda ga uvažite, prepustite mu palicu povremeno, on možda ne zna ono što vi znate i neće znati složiti tako dobru frizuru vašoj kćeri kao vi ili će djetetu obući nešto što nije baš pasent, ali ono što će on dati neprocjenjivo je i stvara osjećaj koji će trajati zauvijek.