Što više razmišljam o životu, to mi je jasnija jedna stvar: najveće prokletstvo i prepreka modernog čovjeka je zaborav. Poput polagane progresivne bolesti, uvukao se u sve sfere ljudskog života. Pojedinačno, kolektivno, kroz povijest ili kulturološki, začarani smo zaboravom.

Nismo zaboravili samo svoju prošlost, već i svoje mjesto u sadašnjosti i odgovornost za svoju budućnost. Na osobnoj razini, naša egoistična savjest ima misiju zadržati nas u stanju zaboravnosti – razbiti povezanost s našim bićem kao cjelinom, međusobno povezanom mrežom života i univerzalnom sviješću.

Na kolektivnoj razini, ova zaboravnost je beskrajna i dodatno potaknuta društvenim i kulturološkim sredstvima – prvenstveno time što smo okruženi nesvjesnim konzumerizmom, nevjerodostojnim načinom života i materijalističkim pogledom na svijet.

Svjetlija strana ove priče je prilika da se prisjetimo i ponovno povežemo sa samima sobom i univerzumom. Moć prisjećanja u središtu je puta do samospoznaje i ostvarenja.

Ovo je popis stvari koje smatram da smo zaboravili i što je još važnije, popis stvari kojih se trebamo prisjetiti:

1. Zaboravili smo svoje mjesto u prirodnom poretku

U zadnjih nekoliko stotina godina odvojili smo se od prirode. Iskorištavali smo, uništavali, konzumirali i pokušali kontrolirati prirodu kako bismo zadovoljili vlastitu pohlepu potaknutu sebičnim nagonima. Pokušali smo se udaljiti od prirodnog životnog ciklusa. Zaboravili smo slušati i razumjeti zemljine prirodne ritmove i cikluse – njezine znakove i jezike. Zaboravili smo slijediti put prirode i živjeti u ravnoteži s njom.

2. Zaboravili smo na svoju povezanost sa životom i kozmosom

Svojim odvajanjem od prirode, zaboravili smo koliko smo duboko povezani s njom i s ciklusima univerzuma. Neka plemena na rubovima civilizacije, koja se još uvijek vode drevnim učenjima, sačuvala su tu povezanost s poštovanjem i uvažavanjem. Mi smo, s druge strane, prigrlili razdvojenost koja nas je izbacila iz ravnoteže. Zaboravili smo kako je naša svijest međusobno povezana i utkana u nježan zajednički ples.

3. Zaboravili smo drevnu mudrost

Zaboravili smo mudrost svojih predaka. U potrazi za znanstvenim dokazima kroz racionaliziranje, zaboravili smo na mudrost koja dolazi kroz otvaranje srca. Zaboravili smo drevne priče i narodnu mudrost proroka i mudraca koji su živjeli u harmoniji s univerzumom.

4. Zaboravili smo svoj put i svoje snove

Zbog udaljavanja od unutarnjeg puta, zaboravili smo sanjati san o životu. Što je još gore, zaboravili smo kako se probuditi u tom snu i vidjeti svoju istinsku prirodu sukreatora života - sanjara. Zaboravili smo da imamo moć plesti vlastite snove i iskoristiti snagu namjere da ih ostvarimo.

5. Zaboravili smo svoju svrhu

Zbog previše brbljanja, buke i distrakcija u ovoj bujnoj realnosti, zaboravili smo zbog čega smo ovdje. Zaboravili smo svoju svrhu. Zapleli smo se u masovnom transu umjetno proizvedene sporazumne stvarnosti. Izgubili smo autentičnost, unutarnju iskricu koja nas tjera prema vlastitoj sreći i samoostvarenju. Zaboravili smo da moramo biti prisutni kako bismo se ostvarili kao duhovna bića utjelovljena u fizički oblik i ugrađena u istovrsni svemir.

6. Zaboravili smo da je sve Ljubav

Ovo je možda najdublji misterij koji su tek rijetki vidovnjaci uspjeli prihvatiti kao potpunu istinu. Ipak, ta je istina skrivena negdje duboko u nama. Bili smo je svjesni u nekom trenutku, ali smo izgubili dodir s njom. Zaboravili smo da je sve u konačnici energija i svijest te da je ljubav temeljna tvorevina postojanja koja prolazi kroz svu energiju i svijest.

7. Zaboravili smo praštati

Zbog uvjerenja da smo odvojeni i udaljeni od drugih i od svega, zaboravili smo praštati. U svojem je najdubljem smislu praštanje prisjećanje da smo jedno sa svima i svime i da ne postoje žrtve ni krivci. Mi se svi zajedno krećemo u dinamičnoj mreži koju nazivamo život.

8. Zaboravili smo biti slobodni

Svakodnevno se podsjetite na jednu stvar: Stvoreni ste da budete slobodni.

Rođeni smo i odgajani u “stvarnosti“ u kojoj je sloboda tek pojam. Ograničeni smo okovima straha, zabluda, lažnih ideologija, materijalnih nagrada i ucjenjivani smo zakonskim pravilima koje su postavili ljudi iz vlastitih interesa. Natjerali su nas da zaboravimo da smo slobodni agenti promjena. Slobodni smo biti to što jesmo bez osjećaja straha i krivnje.

9. Zaboravili smo svoju pravu moć

Život u strahu natjerao nas je da zaboravimo koliko smo snažni. Zaboravili smo na ogromnu moć svoje volje i namjere kojom možemo promijeniti svoju stvarnost. Kao da hodamo u snu, potpali smo pod utjecaj masa i slijedimo već donesene odluke poput robota.

10. Zaboravili smo lekcije iz prošlosti

Ako nas je prošlost ičemu naučila, to je brzina kojom zaboravljamo naučene lekcije. Stalno iznova ponavljamo iste greške, zapleteni u iste obrasce pohlepe i samouništenja. Ne možemo kao pojedinci preuzeti odgovornost za pogreške koje je ljudski rod učinio u prošlosti, ali smo kao pojedinci odgovorni prisjetiti se tih pogrešaka i proslijediti znanje na kolektivnu psihu.

11. Zaboravili smo biti jednostavni

Ljudski je život sve kompleksniji i kompliciraniji. Zavedeni smo blještavilom količine umjesto snagom skromnosti. Zaboravili smo biti jednostavni i na značenje jednostavnosti. Život je jednostavan. Jednostavnost znači odbacivanje svih nepotrebnih stvari i ideja koje nam zamagljuju pogled na vlastitu životnu svrhu i druge istine koje smo zaboravili.

12. Zaboravili smo na povjerenje, vjerovanje i divljenje

Izgubili smo očaranost svijetom. Zaboravili smo se diviti čaroliji života. Njegova nas veličanstvenost više ne ostavlja bez daha. Zbog svojeg smo skepticizma i ciničnog pogleda na svijet izgubili povjerenje u sebe i u čaroliju svemira. Zaboravili smo kako vjerovati. To je možda i najveća tragedija. To nam je oslabilo duh i osiromašilo dušu.

Izvor: soulhiker.com