Moja me obitelj drži zarobljenu
Prije nekoliko godina bila sam na frizuri u salonu za uljepšavanje u Detroitu. Moja frizerka je bila tridesetogodišnjakinja otkačenog, rokerskog izgleda. Bila je puna života i odmah mi se svidio njezin duh. No kada sam spomenula da sam jutros doletjela iz New Yorka, odjednom ju je preplavila tuga.
“Ah, New York“, rekla je sjetno. “Oduvijek sam sanjala živjeti tamo, barem na godinu dana.“
“Trebala bi to učiniti!“, odgovorila sam.
“Ne bih to nikada mogla“, rekla je, “to je predaleko“.
“Ne, nije!“, bila sam uporna. “Ljudi se svakodnevno sele u New York! Postoje zrakoplovi, vlakovi i autobusi koji svakoga sata voze iz Detroita u New York. Vjerojatno jedan polazi upravo sada. Mlada si, idi!“
“Voljela bih da mogu. Gušim se ovdje. Ali, to se nikada neće dogoditi“, odgovorila je.
U meni se oglasi alarm svaki put kada čujem ljude kako pričaju o snovima “koji se nikada neće ostvariti“, pa sam morala detaljnije istražiti o čemu se radi.
“Moja me obitelj drži ovdje zarobljenu“, objasnila je.
“Oh, jesi li udana?“, pitala sam.
“Ne.“
“Imaš djecu?“
“Ne.“
“Brineš se o starijem članu obitelji?“
“Ne“, uzdahnula je.
“U čemu je onda zamka?“, pitala sam u nevjerici.
“Dolazim iz velike obitelji“, rekla je, “svi smo jako bliski, tako da nikada ne bih mogla zaista otići…“
Ja sam pomislila : “Aha, kanta s rakovima!“
Kanta s rakovima
Prvi put sam čula za “kantu s rakovima“ od prijatelja Roba Bella, pisca, bivšeg pastora i javnog govornika. Nakon jednog je nastupa odgovarao na pitanja publike i jedna je žena rekla: “Unosim jako važne promjene u svoj život, rastem na toliko novih i uzbudljivih načina, ali moja me obitelj sputava. Kao da se osjećaju ugroženo mojom potrebom za razvojem i ne znam što mi je činiti.“
Rob joj je odgovorio da njezina obitelj i jest ugrožena njezinom potrebom za rastom. Ona je remetila njihov svjetonazor. Ponekad obitelj vjeruje da stabilnost ovisi o držanju ljudi na mjestu koje im pripada, objasnio je. Neke su obitelji poput velike kante s rakovima – kad god se jedan od rakova pokušava popeti i pobjeći iz kante, drugi će ga uhvatiti i povući nazad u kantu.
Neki sretni pojedinci dolaze iz divnih kanti za rakove – onakvih u kojima stanovnici svojim tijelima formiraju ljestve po kojima će se najsposobniji ljuskar popeti i izaći na slobodu. No neki dolaze iz kanti s rakovima gdje se želja za odlaskom dočekuje sa strogim i čvrstim stiskom kliješta oko gležnja malog raka (ili što god da rakovi imaju umjesto gležnja:).
Najgora vrsta odanosti
Kante za rakove u obiteljima, na mentalnoj razini mogu stvoriti najgoru vrstu odanosti – kod časti koji svima brani bilo kakvu promjenu ili rast. Riječ je o mentalnom sklopu: “Ako ja ne mogu izaći odavde, onda nitko neće izaći“. Svjedočila sam primjerima “kanti s rakovima“ i u grupama vršnjaka, kada si prijatelji međusobno umanjuju trud. Poznajem osobu koja je pokušavala smršavjeti, ali kada su ju kolege s posla uporno ismijavale zbog zdravih obroka koje je nosila na posao, naposljetku je pokleknula i ponovno im se pridružila u jedenju junk fooda. Nakon toga su je odmah velikodušno primili natrag u pleme.
U takvim situacijama moramo biti jako oprezni, strah od gubljenja člana plemena može biti tako velik da ćemo možda sabotirati sami sebe kako bismo izbjegli iskušavanje granica svog plemena. Ako imate san, tada ne biste trebali ostati u kanti s rakovima. Ako se osjećate kao da se gušite, možda je vrijeme da se izborite za izlazak.
Dok ćete puzati po rubovima kante tražeći izlaz, osvrnite se za sobom posljednji put. Vidite li možda ambicioznog rođaka raka koji se također očajnički želi dočepati slobode? Posegnite dolje i povucite ga sa sobom. Vas dvoje možda možete zajedno stvoriti novu obitelj, mjesto na kojem više nećete biti sputavani potrebama i žalopojkama drugih, već ćete jedno uz drugo marširati prema čaroliji vlastitog života.
Izvor: Oprah.com
.png)
.png)
