Bio jednom jedan milijunaš koji je imao jako mnogo novca, ali ništa osim toga. Posjedovao je kraljevske palače, impozantne jahte i dragulje svih vrsta, ali svakog bi se jutra budio žudeći za bogatstvom koje je vrjednije od materijalnog.

Dok je bio dijete, osjećao je da posjeduje umjetnički dar i talente koji bi otkrili njegovu umješnost i potencijal koji bi zaprepastio mnoge.

Kao mladić, otkrio je tajnu posebnog života u kojem nisu bile važne materijalne stvari, već iskustva. Nije bilo važno steći, već rasti. Nije bilo važno uzimati, već davati.

Otkrivati ljepotu na neočekivanim mjestima i baviti se aktivnostima koje obogaćuju duh. Biti dobar prema nepoznatim ljudima i kročiti kroz svaki dan s jednostavnom milošću i tihom snagom.

No s godinama, kada je stekao zavidno bogatstvo, ti su ideali postali beznačajni.

Prestao je razmišljati o onom posebnom životu i počeo živjeti u skladu s društvom.

Jednog je dana na ulici susreo prosjaka.

Prosjakova je odjeća bila stara i poderana, kosa mu je bila raščupana, a ispred njega se nalazila limenka s tek nekoliko novčića.

No, bez obzira na očigledno siromaštvo, prosjak je zračio neopisivim bogatstvom. Onakvim kakvo se ne može kupiti novcem.

“Izgubio si smjer, zar ne?“, upitao ga je prosjak. “Osjećam da imaš sve, a opet, osjećaš vrlo malo. Posjeduješ toliko toga, ali pamtiš tako malo svog pravog i najboljeg sebe.“

“Da“, priznao je milijunaš, “u pravu si.“

“Tko si kada te nitko ne gleda?“, upitao je prosjak. “Koje su najdublje želje tvoga srca i najsmjeliji snovi tvoje duše?“

“Jesi li blizak sa svojim dostojanstvom i svjestan svoje veličine?“

“To je bogatstvo kakvo mudri među nama poznaju.“

Milijunaš se zagledao u prosjaka.

“Kako me poznaješ tako dobro?“, upitao ga je milijunaš.

“Poznajem te jer sam nekada bio poput tebe. Moja ti nesreća može služiti kao lekcija.“

“Nikada nije prekasno prisjetiti se tko uistinu jesi“, rekao je prosjak prolazeći prstima kroz zaraslu bradu.

“Svaki ti novi dan pruža priliku da započneš svoj najbolji život. Nikada nije kasno da postaneš osoba koja želiš biti. Da živiš život za kakvim tvoje srce žudi.“

Milijunaš je na trenutak zatvorio oči. Osjetio je suze kako mu klize niz obraz. Godinama je izdavao samoga sebe, a kajanje ga je izjedalo. Zavjetovao se na promjenu.

Ne samo zbog ljudi koji najviše voli, već i zbog čitavog svijeta. A to je zahtijevalo više njegove istinske prirode i najsjajnijeg sjaja.

Milijunaš si je obećao da će od se tog trenutka baviti samo poslom koji ga čini sretnim, da će ljudima koji rade za njega pomoći da se razvijaju, da će biti na usluzi ljudima unutar zajednice. Da će preuzeti veći rizik i osvijestiti svaki blagoslov.

Postat će primjer toga da je sve moguće posvećivanjem filantropiji. Za dobrobit čovječanstva.

Isto tako, obećao si je da će biti ranjiviji, da će zaliječiti rane koje je pokušavao pokrpati materijalizmom, da će postati bolji čovjek i velikodušnija osoba.

Kada je otvorio oči, prosjaka više nije bilo, a na mjestu na kojem je sjedio, nalazio se komad papira na kojem je pisalo:

“Svaki život je važan. Svatko do nas može biti uspješan. Svaki dan je dar. Danas je savršen trenutak za početak. Ja vjerujem u tebe. Imaš sve što ti je potrebno za ovo putovanje. Volim te.“

Izvor: robinsharma.com