Elizabeth Gilbert: Duhovno putovanje nije put sebičnosti

Sve brige nastaju iz jednog problema

Žene mi neprestano govore da žude učiniti to što sam ja učinila. Čak i ako nemaju mogućnost putovati svijetom godinu dana, žele se upustiti u potragu za sobom. Rekle su mi da žele produbiti svoju vezu s Bogom i sobom – ali ne žele djelovati povlašteno, neodgovorno ili neozbiljno. Nije li stvarnost mnogo važnija od njihovih ezoteričnih pitanja? A što ako ih duhovno putovanje udalji od njihove kulture ili vjerskog podrijetla, ili im ugrozi brak? I zašto uopće misle da su toliko posebne da zaslužuju duhovno putovanje?

Sve ove brige nastaju iz jednog problema: Žene često vjeruju da ne smiju željeti ništa više od doma i obitelji. Ali to za čime žude nije pogrešno, to je ljudski. Svako duhovno putovanje u povijesti započelo je osjećajem nezadovoljstva – jednostavnom rečenicom: “Meni ovo nije dovoljno“.

Čini li ih to dakle sebičnima, da tragaju za nečim više? Ja kažem da ne. Evo zašto:

Imate pravo pokušati razumjeti tko ste

To nikada nije jednostavan zadatak; ti si jedinstven događaj u povijesti svemira. Nikada nije postojalo neko drugo ti – neka druga tvoja duša koja živi točno u ovom trenutku suočena s istim ovim izazovima. Tvoje postojanje je misterij, čudo, eksperiment stvaranja i ti imaš potpuno pravo istražiti taj misterij.

Duhovno putovanje nije nimalo nalik wellnessu

Prava je duhovna potraga rijetko ugodna; očekujte da će otkriti bolne i izazovne istine. Općenito se ne bavimo temeljnim pitanjima zato što su zabavna. Obično se s njima suočavamo klečeći na koljenima. Njihovo prihvaćanje, unatoč nelagodi, put je kojim kroče hrabri.

Činiti nešto za sebe, po definiciji nije sebično

Na mandarinskom jeziku postoje dvije riječi koje se mogu prevesti kao sebično. Jedna znači “raditi nešto za vlastitu dobrobit“, a druga znači “činiti nešto iz pohlepe“. U našoj puritanskoj kulturi, često vjerujemo da je bilo što za vlastitu dobrobit pohlepno. Ali znate što? Možete za sebe učiniti velike stvari i da pritom nitko zbog toga ne ispašta.

Duhovno putovanje može biti za opće dobro

Duhovna putovanja pokušaji su da si olakšamo patnju. Sve dok se ne oslobodite patnje, neprestano ćete nanositi patnju – ne samo sebi, već i drugima. Sretni ljudi se puno bolje brinu za druge od onih koji pate. (Niste li se i sami uvjerili da vam tuga i depresija onemogućavaju da mislite i na koga osim na sebe?) Kada napokon pronađete mir, moći ćete služiti drugima.

Sve sam ovo rekla onoj očajnoj ženi u prolazu, a to govorim i vama. Ako žudite za putovanjem, krenite na njega – zbog sebe, zbog ljudi koji vas okružuju, zbog svih nas. Međusobno učimo iz tuđih putovanja. Štoviše, jamčim vam: Vi nećete biti jedina osoba koju ćete osloboditi tijekom vlastitog puta prema slobodi.

Izvor: Oprah.com