Kako odabrati pravog terapeuta i pravu metodu za sebe?

Sve ih je više...

Što može napraviti štetu, što ne može?

„Za razliku od psihoterapije, kad nestručni terapeut može naškoditi klijentu, u life coachingu to ne bi trebalo biti slučaj“, smatra dr. Vladimir Mišić, diplomirani psiholog, psihoterapeut, psihološki savjetnik i life coach, osnivač portala Vaš psiholog, psihološkog savjetovališta Ekvilibrijum u Beogradu i jedan od prvih stručnjaka koji je pokrenuo prakticiranje psihoterapije i savjetovanja putem Skypea.

Loše vođen life coaching neće klijentu naškoditi u nekom dubljem psihološkom smislu, ali svakako mu neće pomoći u ostvarenju ciljeva i onoga što želi. „Ako je life coach osoba koja ne zna raditi, prije ili poslije klijenti će prestati dolaziti k njemu jer neće biti zadovoljni. U svakoj profesiji postoje majstori svog zanata, osrednji i oni koji su vrlo loši. Uzmite za primjer frizere – postoji vrlo malo vrhunskih frizera, a puno je onih koji su jako loši. Jednako je i u coachingu i psihoterapiji“, objašnjava dr. Mišić.

Granice između 'life coachinga' i psihoterapije

Iako po definiciji life coaching ne spada u psihoterapiju i ne smije zadirati u to područje, prema mišljenju psihoterapeutkinje Asanović, rad s klijentom na osjetljivim temama vjerojatno može pokrenuti neke psihološke procese, ali to nije lako postići. „Svi mi imamo mehanizme obrane, naučene nesvjesne načine reagiranja kojima se štitimo i vjerujem da su oni glavna prepreka u radu life coacha. Mi terapeuti katkada s klijentima radimo mjesecima, čak i godinama, upoznajući njihove mehanizme obrane, načine na koje ih koriste, kako i zašto su ih kreirali, da bi se mogli od njih odmaknuti i ponovo dobiti moć izbora“, ističe Marija Asanović.

Smatra da life coaching ne može riješiti psihičke probleme i traume. Usto, savjetuje nam kako prepoznati kad rad s trenerom životnih vještina krene u pogrešnom smjeru: „Uvijek moramo pratiti sebe i pitati se kako smo u nekom odnosu s drugom osobom. Nije to lako prepoznati. Razna nesvjesna uvjerenja mogu nas ometati u tom procesu, ali uglavnom možemo osjetiti odgovara li nam nešto ili ne, želimo li ili ne želimo ono što se događa.“

Da psihoterapija ne bi trebala imati nikakve veze s life coachingom, jer je riječ o dvije potpuno odvojene, različite stvari, smatra i dr. Vladimir Mišić. „Nažalost, to mnogi ne razumiju. Psihoterapija se bavi psihičkim poremećajima, simptomima, ona pomaže ljudima ukloniti ili reducirati svoju psihičku patnju, prihvatiti sebe, osloboditi se simptoma, uspostaviti funkcionalno ponašanje i slično. S druge strane, cilj coachinga je pomoći psihički relativno stabilnim osobama da ostvare svoje životne ciljeve – vezane uz različite aspekte života kao što su ljubav, novac, karijera, kreativnost, zdravlje, izgled…

Samopouzdanje

Pomažu im u jasnom i realističnom definiranju tih ciljeva, uklanjanju unutarnjih i vanjskih blokada koje stoje na putu njihova ostvarenja, u izradi akcijskog plana i njegovoj provedbi, te da budu fleksibilni na tom putu i sl.“, kaže dr. Mišić, koji u radu s klijentima često primjenjuje psihoterapiju i coaching, ali nikad istodobno. Kad nekom pomogne da se psihički stabilizira i smanji njegovu psihičku patnju – što spada u područje psihoterapije – otvara se prostor u čijem se okviru može raditi na životnim ciljevima osobe koji mogu povećati njezino samopouzdanje, a to spada u područje coachinga.

„Postoji razlog zašto bi i psihoterapeuti trebali znati tehnike life coachinga. Razlog je to što neki klijenti imaju poremećaj ličnosti, a u tom području psihoterapija može pomoći samo ograničeno, a coaching može uvelike pomoći tim osobama da žive funkcionalno i pomaknu se s mrtve točke tako što će naučiti postavljati i ostvarivati svoje životne ciljeve. No koristi možete imati samo od dobrog coacha“, upozorava dr. Mišić. On smatra kako nije lako pronaći dobrog životnog trenera, a samo ako je dobar i iskusan, može nas usmjeriti i pomoći nam u rješavanju ljubavnih, poslovnih ili drugih važnih životnih dilema.

Najbolji parametar funkcionira li nešto ste vi

Razliku između psihoterapije i coachinga te kako odabrati ono što nam je potrebno na sličan način tumači i psihoterapeutkinja Asanović. Ističe da nam psihoterapija pomaže istražiti uzroke simptoma i sanirati ih ondje gdje su nastali ili naučiti nas kako se nositi s njima. „Life coaching ostaje na površnijoj razini, njegove su tehnike pragmatičnije i usmjerene više na sadašnjost i budućnost. Imajte na umu da se promjene ne događaju preko noći.

Ako smo značajan dio života proveli kreirajući jedan način življenja i pogleda na svijet, ne možemo za mjesec dana to izbrisati, zaboraviti i postati netko drugi. To ne samo što nije moguće nego je i invazivno u odnosu na onaj dio nas koji je taj mehanizam stvorio – iz uvijek opravdanog razloga – i živio najbolje kako je znao i umio do tog trenutka.

Najbolji parametar funkcionira li neki način rada jesam ja i to kako se osjećam – u danom trenutku i poslije, kad prođe neko vrijeme. Ne možete pogriješiti, najgore što vam se može dogoditi jest da ne dobijete ono po što ste došli. To, naravno, vrijedi za osobe bez težih mentalnih problema. Oni koji ih imaju, bit će upućeni psihijatru“, objašnjava Marija Asanović.

PageBreak

Kad je riječ o stručnom obrazovanju, osoba koja se želi baviti life coachingom trebala bi završiti edukaciju koja će joj dati praktično znanje i, kako smatra dr. Mišić, prije svega naučiti je odgovarajućim tehnikama koje su „alat“ za rad s ljudima. „Naravno, tehnike nisu sve u radu s ljudima“, ističe on, „ali su bitne. I talent za rad s ljudima svakako je bitan, a to je nešto što se ne može naučiti.

Obično se oni koji su talentirani žele baviti ovim poslom. Postoje i oni koji nisu talentirani, ali oni obično sami odustanu prije ili poslije kad uvide da ne mogu raditi s klijentima ili ako otkriju kako njihov primarni motiv za rad s ljudima nije bila autentična želja da pomažu drugima.“

U okviru većine edukacija praktikant u praktičnom radu surađuje s klijentom. Taj rad potom prolazi superviziju, a praktikant dobiva povratnu informaciju i tako doznaje što je u tom radu bilo dobro, a što bi trebao promijeniti u radu s klijentom. „Ne postoje neka specijalna testiranja je li netko dovoljno dobar ili nije, to će pokazati vrijeme, a oni koji o tome najbolje prosuđuju jesu klijenti.

Isto kao kad položite vozački ispit. Znate voziti, ali niste vozač

Kad završite edukaciju za life coaching, to je isto kao kad položite vozački ispit. Znate voziti, ali još niste vozač jer nemate dovoljno iskustva. Zanat se stječe iskustvom, odnosno radom s velikim brojem klijenata. Moje iskustvo kaže da je potrebno minimum pet godina kontinuiranog rada s klijentima kako bi netko postao profesionalac u ovom području. Osim toga, da bi netko bio dobar life coach, mora imati bogato životno iskustvo. To je razlog zašto neki 25-godišnjak ne može biti vrhunski life coach. Životno iskustvo zahtijeva vrijeme i ne uči se na edukaciji.“

Uvijek se trebamo raspitati o naobrazbi i iskustvu terapeuta ili life coacha, savjet je psihoterapeutkinje Asanović. Dok je za zanimanje psihoterapeuta nužna četverogodišnja edukacija, koja podrazumijeva rad na sebi, teoriju, vježbe tijekom kojih učitelji obavljaju superviziju i procjenu je li osoba spremna izaći na ispit, uz prethodno završen fakultet, za osposobljavanje za life coacha traje znatno kraće. Osobe koje vode psihološke i psihoterapeutske radionice moraju imati stručnu naobrazbu iz tih područja. 

Čarobni štapić i instant rješenja?

Pravim radom na sebi možemo postići dobre rezultate, značajno reducirati simptome i time promijeniti svoj način gledanja na stvari, sebe i život, smatra dr. Vladimir Mišić. Kao stručnjak s bogatim iskustvom na području psihoterapije, psihološkog savjetovanja i coachinga, u privatnoj je praksi najviše susretao klijente s nekim od anksioznih poremećaja, kao što su napadaji panike, agorafobija, generalizirani anksiozni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, te osobe s lakšim oblicima depresije i one kojima je bilo potrebno bračno i partnersko savjetovanje.

Kad je posrijedi coaching, radio je s klijentima koji su željeli smršavjeti, prestati pušiti, unaprijediti svoj posao i karijeru, pronaći adekvatnog partnera i sl.

„Ako ima lakše tegobe kao što su anksiozni poremećaji – napadaji panike, fobije, lakše depresije i sl. – osoba se pomoću psihoterapije može osloboditi tih problema u potpunosti i zauvijek. Netko tko, na primjer, pati od anksioznosti može naučiti kako je se potpuno osloboditi, ali to zahtijeva strpljenje i rad na sebi. Nema čarobnog štapića i brzih, instant rješenja“, ističe dr. Mišić.

Psihičko zdravlje - tabu tema

Čak i osobe s težim psihičkim poremećajima, koji spadaju u područje psihijatrije, mogu naučiti živjeti s njima i tako smanjiti nepotrebnu patnju. Na psihičke poremećaje treba gledati kao i na somatske bolesti, pa se tako pacijenti koji, primjerice, imaju visok tlak liječe cijeli život uzimajući lijekove i vodeći računa o prehrani, čime poboljšavaju kvalitetu života. Bitan je naš pristup i način na koji promatramo različite tegobe i poremećaje.

Briga o psihičkom zdravlju, smatra psihoterapeutkinja Asanović, na našim je prostorima i dalje tabu tema, ali sve manje. „Kad su posrijedi ozbiljniji problemi i poremećaji kao što je, primjerice, depresija, stigma je mnogo zamjetnija. U Europi i Americi je slično stanje, stoga sve više javnih osoba izlazi u javnost sa svojim dijagnozama te šalju poruku da je to u redu i nije sramotno, kako se s time može živjeti i da postoje načini kako to prebroditi.

Uzmite ono što vam drugi mogu dati

Na primjer, možda naš mozak ne luči dovoljno serotonina pa smo zbog toga depresivni. To se može popraviti, jednako kao što gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina pa obolimo od dijabetesa. Blago nama zato što živimo u ovom vremenu, a što više ljudi govori o tome, stigma će biti manja“, kaže psihoterapeutkinja i dodaje kako je svakako važno istaknuti da je rad na sebi lijep i koristan.

Na nama samima je odgovornost da radimo na sebi i budemo bolji za sebe i za druge. Pristup ćemo odabrati prema vlastitim potrebama ili kapacitetima, a naša različitost odredit će put kojim ćemo krenuti, smatra Marija Asanović i ističe: „Divno je što imamo izbor. Živimo u vremenu koje nije lako i nosi puno izazova, ali nam istodobno pruža mogućnosti koje naši roditelji, bake i djedovi nisu imali – nadohvat ruke su nam tolika znanja, učitelji, škole... Uzmite ono što vam mogu dati, učite, rastite!“