Knjiga koja je odjeknula svijetom

Tijekom susreta u Tokiju, Héctor García i Francesc Miralles počeli su razgovor o smislu života i logoterapiji te se dotaknuli japanskog koncepta ikigai, što bi se moglo prevesti kao: radost zbog stalne zauzetosti. Čini se da je ikigai jedna od osnovnih tajni dugovječnosti Japanaca, posebno onih na otoku Okinawa, gdje na 100 000 stanovnika živi više osoba starijih od 100 godina nego u bilo kojem drugom dijelu svijeta.

Od priče do ideje te realizacije na samom kraju, nastao je Ikigai - knjiga tih dvaju autora koja je odjeknula svijetom i uspostavila novi trend potrage za smislom. Ta je knjiga i nas dodatno nadahnula da krenemo putom pronalaženja iskrene, duboke, stalne životne radosti u različitim podnebljima, kulturama i običajima.

Kad otkrijemo smisao, imamo i životnu radost

Kad osoba ima jasan ikigai, odnosno veliku strast, njezin je život ispunjen i sretan, živi  sa svrhom. Na temelju te premise Viktor Frankl razvio je cijeli smjer u psihoterapiji – logoterapiju, koja potiče pacijenta da svjesno dođe do smisla svog života kako bi razriješio svoje neuroze.

Potraga za smislom života pretvara se u osnovnu i osobnu snagu koja osobi omogućava ostvariti ciljeve. Kad otkrijemo svoj smisao, svoj logos ili ikigai, imamo i životnu radost koja postaje stalna i unutarnja - stanje našeg bića.

Tri faktora koji utječu na sreću

Budisti, na primjer, vjeruju kako je radost prirodno stanje, ali sposobnost da se radost osjeti može se i razvijati kao vještina. Nadbiskup Desmond Tutu u knjizi Braća po duši ističe: „Otkrivanje radosti, žao mi je što to moram reći, ne spašava nas od neizbježnih teškoća duševne boli. Zapravo, možda ćemo lakše plakati, ali ćemo se i lakše smijati. Ipak, kad otkrijemo više radosti, možemo se suočavati s patnjom na način koji nas oplemenjuje umjesto da nas čini ogorčenim. Proživljavamo teškoće ne postajući grubi. Proživljavamo duševnu bol, ali ne dopuštamo da nas ona slomi.“

Drugim riječima, patnja je neizbježna, ali način na koji reagiramo na tu patnju naš je odabir.

Neka istraživanja ističu kako tri faktora najviše utječu na povećanje naše sreće: sposobnost da pozitivno iznova sagledamo svoju situaciju, sposobnost da osjećamo zahvalnost te izbor da budemo ljubazni i velikodušni.

Od četiri osnovne emocije, samo je jedna pozitivna

Istraživanje provedeno na Institutu za neurologiju i psihologiju na Sveučilištu u Glasgowu upućuje na to da postoje samo četiri osnovne emocije, od kojih su tri negativne: strah, gnjev, tuga. Jedina pozitivna emocija jest radost ili sreća. Istraživanje radosti nije ništa manje doli istraživanje onoga što ljudsko iskustvo čini pozitivnim i zadovoljavajućim.