Ne započinjite s prodikama i komentarima samo zato što biste vi to odradili brže. Istina je da savladavanje tehnike učenja od samog početka prilično olakšava svako daljnje učenje i kako bi svaki vaš savjet bio dragocjen, no sve dok dajete savjete koje vas nitko nije tražio, to u djetetu samo izaziva otpor i ono gubi motivaciju da vas i dalje sluša.

Izbor i odluka. Što je dijete temperamentnije, to mu je potrebnije osjetiti da ga se uvažava. U skladu s njegovim uzrastom, ponudite mu različite izbore. Tako, recimo, u najmlađoj dobi može birati između dvije ponuđene stvari, a kako bude odrastalo, tako će i broj opcija koje mu nudite rasti. Na taj će način dijete steći dojam da nije baš sve pod vašom kontrolom, već da i ono ima nekakvu moć odlučivanja, kako je njegovo mišljenje važno. Vi ćete kao roditelj njegovo mišljenje ponekad uvažiti, a ponekad i ne, no uvijek ga pitajte za mišljenje.

Komunikacija. Neposlušna su djeca često u sukobu sa svojom okolinom. Vi to shvatite prvi i primjenjujte komunikacijska pravila. Nije nužno da se uvijek suzdržavate od rasprave, no jest da obrazložite svoje zabrane i zahtjeve. Pokažite razumijevanje i iskreno zanimanje za ono što se djetetu događa.

Podrška. Nemirna su djeca najčešće vrlo samostalna ili se barem tako osjećaju. Ipak, to ne znači da ne trebaju vašu podršku. Naprotiv, bavljenje sportom, ograničavanje vremena za televiziju i sve druge elektroničke sadržaje te igre koje uključuju prirodne materijale (voda, pijesak, glina i dr.) smanjuju napetost, a povećavaju pozornost. Igrajte društvene igre i provodite što više kvalitetnog vremena zajedno.

„Samo“ dijete. Dopustite djetetu da bude „samo“ dijete. Budite svjesni svojih očekivanja i pazite da u tome ne pretjerate. Naime, dok se od predškolskog djeteta očekuje uglavnom da se igra, polaskom u školu od djeteta se očekuje da se na određen način ponaša tijekom nastave, na vrijeme piše svoju zadaću, sjedi mirno na satu, dobiva dobre ocjene, ne kasni u školu, sluša učiteljicu i sl. Stoga, i kad krene u školu, ne zaboravite da je vaše dijete i dalje „samo“ dijete. Izjave tipa „Kako mogu druga djeca“ neće nikome biti od pomoći. Naprotiv, takvo uspoređivanje vašeg djeteta s drugima samo će mu pokazati da ga dovoljno ne razumijete.

Nemojte od djeteta nikad zahtijevati bezuvjetnu poslušnost. Osjećaj da smije slobodno izraziti vlastito mišljenje i neslaganje s vama ključno je za razvijanje pozitivne slike o sebi. Djeca odrastaju i grade vlastitu osobnost, među ostalim, i tako što se suprotstavljaju svojim roditeljima. S druge strane, kad se osjećaju sputano i ne uspijevaju na druge, društveno prihvatljive načine (primjerice, pomoću odjeće, žargona, načina života i sl.) pokazati da su različita, jedino područje na kojem djeca vide priliku za pokazivanje vlastite različitosti jest nalaženje bilo kakvih drugih načina za privlačenje roditeljske pažnje.

Odolite iskušenju da od neposlušnog napravite poslušno dijete. Kao prvo, taj je zadatak u velikoj mjeri nemoguća misija jer time zapravo pokušavate „slomiti“ djetetov temperament i individualnost te ga usmjeravate na to da ne misli svojom glavom i značajno pridonosite njegovu odrastanju u nesigurnu osobu bez samopouzdanja, što uopće nije dobro za dijete. Poslušno dijete pokorno sluša svaku vašu riječ i ne suprotstavlja vam se čak i kad čini ono što mu ne odgovara. To se samo na prvi pogled može doimati poželjnim. Naime, kad se dijete ne opire, tad u sebi potiskuje svoj bijes, tugu i strah. Umjesto toga, pokušajte naći zlatnu sredinu tako što ćete njegovati:

Zašto su neposlušna djeca blagoslov?