Introverti mrze čavrljanje

"Nije tajna da introvertirani ljudi mrze čavrljanje. Ono je površno, besmisleno i, budimo iskreni, gubljenje vremena", kaže Lachlan Brown, australski bloger koji je na Sveučilištu Deakin studirao psihologiju.

I dodaje kako je nedavno znanstveno istraživanje, objavljeno u časopisu Psychological Science, pokazalo da su se ispitanici koji su vodili više smislenih razgovora osjećali sretnije nego oni koji su više čavrljali (u spomenutom istraživanju najsretniji je ispitanik vodio dvostruko više smislenih razgovora nego onaj najmanje sretan te samo trećinu njegova broja čavrljanja).

Voditelj te studije Matthias Mehl istaknuo je kako su ljudi, bez obzira na to jesu li ekstrovertirani ili introvertirani, društvena bića koja imaju potrebu povezati se s drugima te da smisleni razgovori povezuju više nego čavrljanje.

"Stoga je pitanje", kaže dalje Lachlan Brown, "kako možete preskočiti čavrljanje te oblikovati smisleniju konverzaciju?" Predlaže sljedećih pet pitanja koja možemo uključiti u razgovor, no ističe da prije toga moramo razumjeti tri važna načela:

1. Prihvatite tišinu

Kada tijekom razgovora nastane tišina, obično osjetimo nelagodu. "Čak i ako uistinu slušamo i uključeni smo u razgovor, osjećamo kako pod svaku cijenu moramo izbjeći tišinu", kaže Brown. Zbog tišine se uspaničimo i nastojimo je ispuniti praznim riječima. Umjesto toga, trebamo pustiti da razgovor teče prirodno. Tišina je prilika da zastanemo i razmislimo o onome što je upravo rečeno te dođemo do smislenog odgovora.

2. Nemojte pretpostavljati

To se događa svima nama: kad slušamo nekoga, skloni smo naprečac dolaziti do zaključaka temeljenih na prošlim iskustvima i stereotipima. Pokušavate li nekoga razumjeti, pitajte ga ono što vam nije jasno (npr. "čekaj malo, ponovno mi to objasni", "kako točno to više voliš raditi?").

3. Prestanite razmišljati o tome što ćete sljedeće reći

To je također posljedica nelagode od tišine te zbog toga zapravo ne slušamo ono što nam netko govori. Svaki put kad zamijetite da se pripremate za odgovor, prestanite to činiti i usredotočite se na sugovornikove riječi.

I sada dolazimo do pet pitanja kojima je moguće izbjeći površno čavrljanje te razgovor učiniti smislenijim:

"Koja je tvoja priča?"

Ovo je odlično pitanje za početak razgovora i može potaknuti uistinu smislen odgovor, kaže Brown. Neki će ljudi odmah sjajno reagirati na njega, no nekima će trebati i malo pomoći da se otvore kakvim potpitanjem kao što je, primjerice, "kakav je tvoj život bio do sada".

"Koja je tvoja strast?"

Pitanje o tome čime se netko strastveno bavi jedan je od najbržih načina da se razgovara o nečem zanimljivom. Sugovornik obično s oduševljenjem i uzbuđenjem govori o onome što voli. Osjetite li tu strast, na dobrom ste putu da budete uključeni u razgovor koji zahvaća duboko.

"Da te uistinu poznajem, što bih trebao/la znati o tebi?"

Ovo pitanje omogućuje da osoba ode onoliko duboko i daleko koliko to želi. Ono može potaknuti i iskrena i duboka pitanja, stoga budite spremni slušati, razumjeti i pokazati da sugovornika slušate, savjetuje Brown.

"Od čega se osjećaš najispunjenije?"

Ovo je sjajno pitanje koje ljude potakne da razmisle o tome što ih uistinu čini sretnima. Odgovarajući na njega, sugovornik se obično otvori te slijedi zanimljiv razgovor.

"Koju svoju priču nemaš priliku dovoljno često kazati?"

Postoji li priča koju sugovornik jedva čeka iznijeti, ovo pitanje može potaknuti bujicu riječi. A ako takve priče nema, ne brinite se – i postavite neko od prethodna četiri pitanja.