Hrana bogova
Kasna jesen u našem podneblju nudi pregršt slasnih plodova koje možemo skladištiti i u njima uživati tijekom zime. Osim što diljem Hrvatske pažnju plijene krošnje pune dunja i krušaka, u priobalnom području, pogotovo u Istri, zimske vrtove krase stabla čije grane obiluju krupnim žarkonarančastim voćkama.
Riječ je o japanskoj jabuci (lat. Diospyros kaki) ili, kako je u Istri zovemo, voćki pomi-kaki. Japancima kaki predstavlja jednu od osnovnih voćki, kao što je to zapadnjacima jabuka (stoga i ime japanska jabuka), a prevedeno s japanskog, njegovo bi ime bilo: hrana bogova, tj. božanski plod.
Izvorna domovina ove voćke su Azija i Sjeverna Amerika, no u drugoj polovici 19. stoljeća uzgaja se i u Italiji, odakle se, potkraj 19. stoljeća, širi na područje hrvatske obale.
Kad je zreo?
Najčešće su dvije vrste kakija: trpka i netrpka. U našim se krajevima uzgaja trpka vrsta pa zbog toga kaki nije najomiljenije voće jer mnogi, zbog neupućenosti, očekuju da je kaki zreo čim postane žarkonarančast pa kad zagrizu u voćku, jako požale!
Kako bismo mogli u potpunosti uživati u punoj slatkoći kakija, trebamo pričekati dok plodovi u potpunosti ne omekšaju, kad im koža postane gotovo prozirna, a meso se pretvori u kašasti pire. Tek tada se smanjuje količina tanina koji inače uzrokuju njihovu trpkost. Plodovi se beru tijekom prosinca, no i nakon branja mogu biti tvrdi i trpki i, naravno, neukusni. Moja ih je nona nakon branja čuvala, svaki plod zasebno, u hladnoj i tamnoj prostoriji sve dok sasvim ne bi sazreli i omekšali, negdje oko blagdana i tijekom siječnja.
Kako se čuva kaki?
U Kini su već vrlo davno našli način da umanje trpkost nezrelog kakija – zakapali su plodove u blato na nekoliko dana. Na taj se način plodovima uskraćuje kisik, što uzrokuje promjene u metabolizmu kakija i nakupljanje alkoholnog derivata acetaldehida koji na sebe veže tanine, umjesto da se tanini vežu na naše okusne pupoljke i uzrokuju trpak okus.
U današnje se vrijeme, pak, može primijeniti jednostavnija metoda od zakapanja u blato – plodovi se mogu dobro umotati u prozirnu foliju, što će spriječiti izlaganje kisiku i imati jednak efekt kao i drevna kineska metoda.
Čokoladna voćka
Netrpke vrste ne sadrže tanine pa se mogu jesti i prije nego što potpuno sazriju, dok su još hrskave i tvrde.
Hrskavi Fuyu kaki kušala sam na Floridi, ali kako sam naviknula na kašasto meso našeg Hachiya kakija, nije me toliko oduševio. No, s druge strane, potpuno me osvojila meksička crna vrsta Sapote kakija, koju još nazivaju „čokoladna voćka“ jer ima okus i teksturu najfinijeg čokoladnog pudinga.
Hranjiva vrijednost
Zreli plodovi kakija imaju visoku hranjivu vrijednost i izrazito su slatki, niske kiselosti te obiluju vitaminima (C, B2, A, B1, itd.) i mineralima (jod, kalcij, magnezij, cink, kalij, željezo, itd.) pa su se zbog tih svojstava nekada koristili u borbi protiv skorbuta i gušavosti.
Ako ste sladokusci i imate veliku potrebu za slatkim, potpuno sazrio pomi-kaki može vam pomoći da se zasladite.
Kako ih u sezoni ima doista mnogo, mogu se sušiti, koristiti za pripravu pekmeza, smoothieja, sorbeta, pudinga te ih u obliku pirea dodavati u kolače.
.png)
.png)
