Roditelj ili vozač: Koliko dječjih aktivnosti je previše?

Gubljenje dragocjenog vremena s djetetom

Tko je ambiciozan?

Roditelji s prevelikim ambicijama otežano prate djetetov prirodni ritam i često ne prepoznaju što dijete zanima pa ga opterećuju svojim očekivanjima, ne uviđajući da ona nadilaze granice djetetove dobi. Inzistirajući na tome da njihov potomak pohađa veći broj izvanškolskih aktivnosti, istovremeno čine više pogrešaka: zamaraju dijete, smanjuju mogućnosti za zajedničko provođenje vremena, čime utječu i na cjelokupan međusobni odnos te ulogu roditelja često nesvjesno pretvaraju u ulogu vozača.

Razumljivo je da pretjerano zahtjevni roditelji svoje ambicioz­nosti uglavnom nisu svjesni, a obično se izgovaraju time da sve to ne bi radili da „dijete tako ne traži/želi...“

Djece koja iskreno žele, traže i vole brojne aktivnosti vrlo je malo

Međutim, dijete predškolske dobi traži ono što misli da će zadovoljiti njegove roditelje. Ono ima egocentrično mišljenje i posvećeno je zadovoljavanju očekivanja upravo onih osoba koje mu u tom životnom razdoblju najviše znače. Ponekad djeca ne pružaju otpor roditeljima jer nemaju snage za to, što, naravno, ne znači da je pohađanje velikog broja različitih aktivnosti bila njihova želja.

Djeca na nove obveze pristaju i iz straha od kazne ili zato što misle da će tako pridonijeti skladu u roditeljskom domu. Dakako, povlađivanje roditeljima ima i svojih prednosti jer takva djeca lakše prihvaćaju nove autoritete (na primjer, učitelje u školi) i bolje se snalaze u svim odnosima u kojima se od njih očekuju disciplina i poslušnost. Osim toga, brže stječu i osjećaj obveze jer imaju manje vremena za igru.

Međutim, činjenica je da je broj djece koja iskreno žele, traže i vole brojne aktivnosti vrlo mali.

Primjerene aktivnosti

Sportske aktivnosti. Zbog velikih individualnih razlika ne postoji univerzalan odgovor koji bi vrijedio za svako dijete. Ipak, tjelesne/motoričke i sportske aktivnosti iznimno su važne u ranoj dobi. Velike prednosti sporta su u tome što on doprinosi uspostavljanju zdravih navika, zdravog natjecateljskog duha (posebice timski sportovi), prihvaćanju trenerova autoriteta, dobroj tjelesnoj kondiciji i pravilnom držanju te češćem boravku na otvorenome.

Danas postoje „sportske školice“ namijenjene čak i jednoipolgodišnjacima, u kojima se igra kombinira s vježbama motorike i pozornosti, čime se utječe na pravilan opći razvoj djece. Ipak, najviše se djece sportom počinje baviti između 6. i 10. godine, kad kreću na treninge iz odabrane discipline. S druge strane, mnogi se roditelji suočavaju s problemom djetetova brzog gubitka zanimanja za određeni sport, zbog čega ono želi ili promjenu (novi sport) ili pak potpuno odustaje od te vrste aktivnosti.

Djeci treba igra, a ne sport!

Važno je da roditelj osvijesti kako pravilo „Moraš završiti ono što si započeo“ može (i treba) primjenjivati na mnogim svakodnevnim aktivnostima (prehrambenim navikama, pisanju domaće zadaće i sl.), no u slučaju sporta bolje je za dijete da mijenja discipline nego da se kao izvanškolskom aktivnošću bavi nečim u čemu ne uživa.

Strani jezik. Danas je većina djece s engleskim jezikom dobro upoznata već od najranije dobi jer na tom jeziku gledaju crtane filmove ili prate računalne igrice, a u većini će škola upravo njega učiti od samog početka. Želite li da dijete uči dodatni strani jezik, s tom aktivnošću pričekajte dok dijete do odgovarajuće mjere ne svlada materinji.

Umjetničke radionice. Umjetnička radionica koja će im pružiti konkretnu potvrdu talenta i dalje usmjeriti njihovu kreativnost maštovitoj i kreativnoj djeci može pružiti odličan poticaj da se nastave razvijati u tom smjeru. Nažalost, kako u redovnim školama vladaju drugačiji obrazovni kriteriji, realno je očekivati da će taj oblik djetetova izražavanja ondje stagnirati i biti potisnut u drugi plan. Ne želite li da se to dogodi, izvan­školske kreativne radionice idealno su rješenje. Dakako, podrazumijeva se da je odlazak na njih i djetetova želja.

Broj aktivnosti. Uz vrtić ili školu djetetu je sasvim dovoljna jedna aktivnost. Podrazumijeva li ona obvezu dolaska i pohađanja dvaput tjedno po jedan sat, svaka bi sljedeća aktivnost samo predstavljala dodatno opterećenje.

Djetetove želje. Pratite što dijete zanima i suzdržite se od toga da ga pretjerano opterećujete izvan škole, budući da to, samo po sebi, većini djece već predstavlja teret. Osim toga, kako bi potpuno prihvatilo određenu aktivnost, važno je da dijete za nju pokaže početno zanimanje. Razmislite zašto je pojedina aktivnost korisna za vaše dijete. Čemu će ga sve naučiti (primjerice, ne samo određenoj sportskoj vještini nego i dodatnoj socijalizaciji s vršnjacima)? Hoće li mu i u kojoj mjeri biti zabavna i pružati zadovoljstvo? Može li mu nadoknaditi ono što mu nedostaje u vrtiću/školi? Naime, ima li dijete svaki dan u vrtiću satove glazbenoga, zapitajte se je li baš nužno da ga i poslije boravka u vrtiću vodite u glazbenu školu ili je možda bolje da krene na neku aktivnost koja u vrtiću nije zastupljena u tolikoj mjeri.

Čekajte pravi trenutak. Ne upisujte dijete na trening željenog sporta, sviranje glazbenog instrumenta ili učenje stranog jezika dok ne navrši pet godina. Iako mnoga djeca i prije toga izražavaju želju za nekom od tih aktivnosti, sjetite se da su u tako ranoj dobi njihovi interesi kratkog daha i brzo se mijenjaju.

Vlastite ambicije. Svaka aktivnost koju uvedete u život djeteta treba biti rezultat njegove ambicije i želje. Ipak, postoji izuzeci jer na pojedine sportove roditelji djecu odvode iz zdravstvenih razloga (plivanje je čest odabir za ispravljanje kralježnice ili usvajanje pravilnoga držanja tijela). U takvim situacijama djetetu treba objasniti važnost odlaska na tu aktivnost i adekvatno ga na to pripremiti kako bi njegov otpor bio što manji.

U svim ostalim slučajevima, bez obzira na to koliko ste uvjereni u to da je određena aktivnost dobra za dijete, pokaže li ono izrazit otpor, znači da ćete ga morati nagovarati, s njime pregovarati, možda ga čak i ucjenjivati ili kažnjavati prije svakog odlaska na nju.

Zašto biste, zapravo, inzistirali na tome da dijete odlazi nekamo kamo ne želi? Biste li voljeli da netko to vama radi? Isto tako, važno je da roditelj štiti dijete od svojih osobnih ambicija. Vaše neispunjene želje iz djetinjstva ne bi smjele biti razlog za opterećivanje djeteta prekobrojnim aktivnostima. Ono ima svoje interese, potrebe i želje te se treba prilagoditi vlastitom, a ne vašem vremenu.

Dosada je poticajna

Kad vaše dijete kao osnovnu obvezu ima školu i eventualno još „samo“ jednu dodatnu aktivnost, omogućujete mu da toj glavnoj obvezi posveti maksimum svoje pozornosti, vremena i zalaganja. Osim toga, ostavljate mu dovoljno prostora da otkrije što ga zanima i razvije vlastite potencijale, kao i da nauči samostalno upravljati svojim vremenom.

Naime, ponekad roditelji, čim opaze da je ono mirno, pasivno i nezainteresirano za neku aktivnost, vlastito dijete proglašavaju lijenim, sporim ili pak zaključuju da ništa ne radi i samo se dosađuje. Međutim, ono što vama izgleda kao dosađivanje možda je njegovo opuštanje ili prepuštanje maštanju.

Vrijeme mirovanja poželjno je i za „preradu“ događaja ili emocija koje je doživjelo tijekom dana. Ne zaboravite da je, kao i vama samima, tzv. slobodno vrijeme, kada se odmara, sanjari ili se izležava, potrebno i vašem djetetu. Sve dok se dijete ne požali da mu je dosadno, nemojte ni vi to doživljavati kao problem.

Međutim, „nasjednete“ li svaki put kad se dijete potuži na dosadu i potrudite se zabaviti ga, ono neće biti motivirano da se nauči samostalno zabavljati. Uostalom, zašto i bi kad ima vas? S druge strane, djeca se ne rađaju sa znanjem o načinima na koje se mogu samostalno zabavljati. Ne podučite li ih vi tome, tko će?

Vozajući dijete s jedne izvanškolske aktivnosti na drugu, gubite dragocjenu priliku da ga neprekidno upoznajete jer ono se konstantno mijenja kako iz jedne razvojne faze prelazi u drugu, ali i da zajedno rastete. Umjesto u vozikanju, vrijeme s djetetom provedite baveći se nekim zajedničkim igrama, malim ritualima i razgovorima koji će dodatno produbiti vaš odnos. Uostalom, to je bolje i za vas jer vam omogućuje da u roditeljstvu uživate kao roditelj, a ne kao vozač. Zaslužujete to.