Kako prestati odgađati?

U svakodnevici koja gotovo neprestano zahtijeva istovremeno obavljanje više poslova svima se ponekad dogodi da stvari koje trebamo obaviti ili odluke koje trebamo donijeti ostavljamo za neki drugi trenutak, dan ili tjedan zato što je u međuvremenu iskrsnulo nešto drugo ili jednostavno zato što nam se ne da time baviti. No, prijeđe li nam to u naviku, život se može pretvoriti u začarani krug odugovlačenja i nastojanja da se izbjegnu neželjene posljedice odugovlačenja.

Uzroci prokrastinacije mogu biti različiti, od neorganiziranosti i nemogućnosti jasnog određivanja prioriteta do dubljih emocionalnih problema. Ako je netko pod jakim stresom zbog, primjerice, bolesti ili smrti bliske osobe ili vlastitih zdravstvenih tegoba, razvoda, otkaza, egzistencijalnih poteškoća, očekivano je da možda nema snage provoditi odluke“, kaže psihologinja Sandra Matošina Borbaš.

Pritom napominje da se prokrastinacija ne može poistovjećivati s lijenošću, nego je to svojevrsna samosabotaža u kojoj osoba, iako je često svjesna svog problema, ne nalazi pravo rješenje, nego i dalje pati od takozvanog sindroma odgađanja. A to doista može biti patnja jer prokrastinatori, iako odgađaju s namjerom da bi se rasteretili i osjećali bolje, zapravo si pojačavaju osjećaj krivnje, oslabljuju samopouzdanje i otežavaju odnose s okolinom, a time i postizanje željenih ciljeva u životu.

Krivac tehnološki napredak

„Prema statistikama, 95 posto ljudi povremeno je sklono prokrastinaciji, što je normalna pojava. No, 10 - 15 posto onih koji odgađaju ‘pravi’ su prokrastinatori koji često odgađaju izvršenje neke obaveze tako da se ‘zatrpaju’ drugim obavezama ili se prepuste manje važnim, ali ugodnijim aktivnostima poput odlaska na kavu i gledanja televizijske serije.

Poznati izraelski psiholog Norman Milgram, koji se bavio problemom prokrastinacije, smatrao je da ona postaje sve češća zbog tehnološkog napretka. Milgram navodi da tehnološki napredno društvo stavlja pred pojedinca velik broj zadataka koje on ‘mora’ izvršiti i samim time dolazi do odgađanja nekih od tih zadataka, iz racionalnih i(li) iracionalnih razloga, jer ih se jednostavno ne može sve odraditi jednako dobro“, pojašnjava Sandra Matošina Borbaš.

Zamka udaljenog roka

Dodaje da se sklonost sindromu odgađanja pojačava i s takozvanom vremenskom udaljenošću roka (što je rok za neku odluku ili izvršavanje zadatka dulji, to češće odgađamo jer smatramo da „imamo još vremena“) te ako smo okruženi ljudima koji su skloni odgađanju. Na prokrastinaciju utječe i odnos prema autoritetu (odgađamo ono što su nam drugi nametnuli ili ne želimo slušati autoritete kako bismo pokazali da sami upravljamo svojim životom) te takozvani lokus kontrole.

Prokrastinacija je češća u osoba s vanjskim lokusom kontrole, koje pripisuju svoje (ne)uspjehe vanjskim okolnostima i djelovanju drugih ljudi, nego u osoba s unutarnjim lokusom kontrole, koje preuzimaju odgovornost za svoje postupke i smatraju da su same odgovorne za ono što im se u životu događa.

Za prokrastinaciju je tipično i slabo samopouzdanje (osoba sumnja u svoje sposobnosti) te slaba samokontrola, što uključuje impulzivnost, nedovoljnu sposobnost upravljanja vremenom i nedostatak samodiscipline.

S druge strane, prokrastinatori mogu imati prevelik osjećaj odgovornosti i biti perfekcionisti pa ih potreba da sve mora biti savršeno do najmanjeg detalja koči i u započinjanju i završavanju zadataka.

PageBreak

„Da biste došli do odgovora zašto ste skloni odgađanju, trebate ozbiljno popričati sami sa sobom ili nekom bliskom osobom te odlučiti da vam je dosta takvog ponašanja. U skladu s poslovicom da i najduži put počinje prvim korakom, bolje isplanirajte svoje vrijeme, a veće ciljeve podijelite na manje i lakše ostvarive. Pritom se pridržavajte zacrtanog rasporeda. Također, možete aktivnosti koje odgađate zato što vam nisu ugodne, preformulirati u nešto pozitivno – koliko god vam je dosadan zadatak koji vam je dao šef, to može biti put do napredovanja u poslu i veće plaće.

Za motivaciju je bitno i to da budete realni u postavljanju ciljeva. Primjerice, nakon mjesec dana vježbanja nećete imati idealnu figuru, ali ako si postavite cilj da budete u boljoj kondiciji i ne uspušete se jako kad se uspinjete stubama, to biste za nekoliko tjedana mogli postići. Ako uspijete u nekom naumu, nagradite se – makar time da sami sebi glasno kažete da ste uspjeli“, preporučuje psihologinja, dodajući da ne treba oklijevati potražiti pomoć prijatelja, obitelji, stručnjaka kako bismo bolje upoznali sebe.

„Dobro je pustiti da neke odluke sazriju, ali ne i prezriju. Da bismo mogli prepoznati gdje je granica kad promišljanje preraste u odgađanje, trebamo poznavati svoje potrebe i motive. Problema će uvijek biti - prihvatite ih kao priliku za rast. Naravno, promjena često zahtijeva napor i trud, ali se isplati. Niste drvo – ako vam se ne sviđa gdje se nalazite, pomaknite se“, zaključuje Sandra Matošina Borbaš.

Samo to učini!

I Mirko Vragović, stručnjak za energetski coaching i relaksaciju, smatra kako nas pasivnost i prepuštanje da se problem riješi sam od sebe neće daleko odvesti.
„Nikeov slogan Just do it (Samo to učini) s razlogom je jedan od najpopularnijih slogana na svijetu jer potvrđuje da u životu ne treba odgađati i previše razmišljati, nego obaviti ono što treba obaviti.

Pitanje kako se najlakše riješiti sindroma odgađanja slično je pitanju kako najlakše smršavjeti. Nema lakog ili teškog načina, jednostavno je potrebno vježbati i jesti zdravije i kvalitetnije. To i doslovce i simbolički trebate učiniti kad se nastojite riješiti loše navike odgađanja. Zamijenite je zdravim navikama, počevši od onih jutarnjih. Vrlo je važno ujutro rano ustati jer u to doba dana prirodno imamo više energije. Ustanete li kasnije, bez obzira na to što ste dulje spavali, energija će vam biti sporija i automatski ćete biti skloniji odgađanju“, kaže energetski stručnjak.

Jutro za promjene

Nakon ustajanja preporučuje 10 - 15 minuta razgibavanja i vježbe disanja, po mogućnosti na svježem zraku, potom meditaciju, odnosno relaksaciju, pa doručak od prirodnih namirnica. Tako ćete se napuniti energijom za hvatanje ukoštac sa svime što vas očekuje u danu.

„Prema načelima tradicionalne kineske medicine, svaka naša aktivnost potiče određenu vrstu energije, a tijelo sve pamti. Ako često nešto odgađate, ma koliko se to činilo nevažnim (primjerice, kupnja neke sitnice za kućanstvo), s vremenom će to prerasti u veća odgađanja, poput izbjegavanja važnog razgovora, i uzrokovati energetski zastoj, odnosno blokadu u tijelu. Tako loša navika može postati zdravstveni poremećaj“, objašnjava Mirko Vragović, navodeći u sljedeća dva primjera kako nas odgađanje doslovce može iscrpiti.

Odgađanje zbog previše razmišljanja ili zbog pasivnosti

Ljudi koji odgađaju stvari tako da previše razmišljaju, time pretjerano aktiviraju energiju koja je vrlo važna za probavu – izvor života. Uznemirimo li probavu nervoznim mislima, tijelo neće moći normalno iskoristiti hranu pa ćemo imati manje energije i snage da nešto odlučimo i poduzmemo.

Odgađate li stvari prepuštajući se pasivnosti i letargiji, negativna energija će se blokirati u tijelu, onemogućujući dotjecanje nove, svježe energije i uzrokujući osjećaj da se ne možete pokrenuti i nešto započeti. Takva tromost usporava metabolizam i potiče debljanje.

Kako iznutra, tako izvana

„Kad je čovjek zatvoren u sebe, tijelo mu je poput neprovjetrenog, mračnog i nepospremljenog stana, a često doista i boravi u takvom okolišu. Neuredan i pretrpan životni prostor odraz je osobe koja nešto ne rješava, nego odgađa.

U rješavanju problema s odgađanjem ne treba otići u drugu krajnost i činiti baš sve bez odgode. Jednostavno treba prihvatiti to da je život neprestana promjena u kojoj je najvažnije pronaći ravnotežu u donošenju odluka i postupanju u skladu s njima.