Zašto su nam privlačni nepouzdani i nedostupni partneri?

Najviše im se svidio dečko koji ne zna što bi...

Rezultati su pokazali da se ispitanicama nešto više svidio dečko kojem su se i one svidjele, a najviše im se svidio dečko koji je nesiguran u svoje osjećaje. Osim toga, o njemu su i najviše razmišljale.

I kod miševa je tako?

U drugom istraživanju na sličnu temu, ali na miševima, neurobiolozi Xin Jin i Rui M. Costa miševe su najprije istrenirali da pritiskom na polugu svaki put dobiju hranu, a zatim su počeli mijenjati učestalost davanja hrane. U jednoj eksperimentalnoj situaciji hranu su im davali pod niskom nesigurnošću intervala, što znači da se hrana pojavljivala u određenom ritmu, jednom nakon nekoliko pritisaka na tipku.

U drugoj eksperimentalnoj situaciji hranu su im davali pod visokom nesigurnošću intervala, tj. hrana se pojavljivala prema slučaju, bez ikakvog pravila. Rezultati su pokazali da su miševi polugu više pritiskali u drugoj eksperimentalnoj situaciji, što opet, iz sasvim drugog kuta, pokazuje kako je nesigurnost privlačna i zahtijeva više truda da se dođe do cilja.

Kontrola u nepredvidivim situacijama

U prvoj eksperimentalnoj situaciji s miševima postojao je određeni red pa su miševi mogli naučiti koliko puta trebaju pritisnuti tipku da bi došli do hrane, a u drugoj to nisu mogli naučiti jer reda nije bilo. Brzo pritiskanje tipke u toj je situaciji zahtijevalo više truda, ne bi li uspostavili osjećaj kontrole nad izvorom hrane.

Iz toga možemo zaključiti da smanjena mogućnost kontrole pobuđuje želju za uspostavljanjem kontrole, za pret­varanjem nesigurnih uvjeta u sigurne.

Evolucijski gledano, to ima smisla. Viši stupanj kontrole u nepredvidivim situacijama znači veću mogućnost preživljavanja. Miševi, kao i ljudi, ovise o hrani i bolje razumijevanje načina kako sustav za davanje hrane funkcionira povećava mogućnost njihova preživljavanja.

Kad je riječ o studenticama koje su sudjelovale u „Facebook istraživanju“, situacija je na neki način bila slična. Nesigurnost u nečije osjećaje, sviđaju li se nekom ili ne, izvlači na vidjelo potrebu za stabilnošću, za kontrolom nad situacijom, za prestankom ambivalencije.

Iako emotivna nesigurnost u partnerskom odnosu može biti izrazito privlačna, ona ne omogućuje emotivno sigurne uvjete za preživljavanje vrste. Takva je nesigurnost nepovoljna za stvaranje i održanje ljubavi. Za ljubav je potrebna emotivna sigurnost koja proizlazi iz predvidljivosti.

Iako se preživljavanje naše vrste u osnovi zasniva na seksualnoj privlačnosti koja je snažnija u nesigurnim odnosima, emotivno zdravo preživljavanje vrste temelji se na ljubavi koja je snažnija u sigurnim odnosima.

Igra nedostupnosti

Na svu sreću, ljudi imaju puno veću kontrolu nad svojim životom od miševa u laboratoriju, no to ne znači da nismo ograničeni raznim psihološkim programima koji su se u nama razvijali milijunima godina.

Jedan od tih programa je i takozvani zakon nestašice, koji je psiholog Robert Cialdini definirao na sljedeći način: „Ljudi su skloni više vrednovati i više željeti ono što je rijetko ili ono do čega je teško doći.“ Tako su dijamanti vrijedni zato što su rijetki, a nedostup­ni muškarci i žene poželjniji su od onih koji su dostupni. Ne uvijek i ne svima, ali „igra nedostupnosti“ u ljubavnim odnosima toliko je česta da je postala klišej.

Na kraju su čak i miševi odustali...

Zbrojimo li dva i dva te pogledamo što je ljudima privlačno, sam rezultat nije naročito privlačan. Privlačni su nam potencijalni partneri koji su nedostupni i nesigurni u svoje osjećaje. Međutim, za sve one koji su zaljubljeni u takve postoji i jedna utjeha.

Naime, u zadnjem dijelu istraživanja na miševima eksperimentatori su im sasvim prestali davati hranu. Naravno, miševi su još neko vrijeme pritiskali tipku pokušavajući doći do hrane, a onda su odustali.

Lako se možemo navući, ali lako i 'skinuti'

Rezultati ovog dijela istraživanja pokazali su da slučajni interval koji je dovodio do najviše pritiskanja tipke dovodi i do najbržeg odustajanja. U partnerskim odnosima to bi značilo da, baš kao što se lako možemo „navući“ na nekog tko je nedostupan i nesiguran u svoje osjećaje, lako se možemo i odviknuti.

Kad neugodni osjećaji koje ovakav odnos izaziva postanu dominantni te kad ih uvažimo i prihvatimo bez uljepšavanja i reinterpretacije ponašanja koja su do tih neugodnih osjećaja dovela, lako je odustati.

Vrijednost dajemo mi, samo po sebi ne vrijedi toliko

Onaj tko je emotivno nedostupan i nesiguran u svoje osjećaje zapravo je neznanac, a od neznanca se lako odvojiti. Međutim, to nije moguće ako osoba sama ne uvažava svoje neugodne i teške osjećaje, nego to razumijevanje i uvažavanje traži od druge osobe.

Osim toga, za razliku od miševa koji su odjednom sasvim prestali dobivati hranu, u muško-ženskim odnosima dobivanje emotivnih „mrvica“ od nedostupne osobe koja je nesigurna u svoje osjećaje često ne prestaje, pa ponekad ovakvi odnosi znaju potrajati.

Posebna vrijednost koju stvara „zakon nestašice“ nešto je što nekomu ili nečemu sami pridajemo, a ne ono što samo po sebi vrijedi. „Mrvice“ koje netko u takvim odnosima dobiva mogu se činiti izrazito vrijednima, pa čak i magičnima, ali samo zato što su rijetke i što nakon „nestašice“ dolaze kao melem na ranu. Mjesto na kojem tu posebnu vrijednost treba potražiti uvijek je u nama samima.