Nekoć davno postojaše jedna Knjiga. Iz nje su mnogi učili, kroz nju su rasli i na njezinu znanju izrasli. Čuvala se i prenosila iz ruke u ruku s puno poštovanja i povjerenja jer je Knjiga nosila univerzalna znanja koja se nitko nije usudio mijenjati. Nikomu nije padalo na pamet šarati po njoj ili nešto dopisivati. Znalo se da Knjiga nosi znanja koja nisu svakom razumljiva ni svakom dostupna. Da bi se do nje došlo, trebalo je zaraditi povjerenje onoga koji ju je u tom trenutku imao. Put do znanja bio je težak i rezerviran za nekolicinu povlaštenih. Većina ljudi uopće nije ni znala da Knjiga postoji pa se nije niti trudila otkriti sva čudesa koja je nudila. Življahu svoj život ne znajući za drugačije, ne znajući da postoji Znanje.
Svak je iznova otkrivao osnovne stvari u životu – kako najbolje zasijati žitarice, kako što bolje prodati urod, kako prehraniti obitelj. Živeći život bili su zaposleni upoznavajući mali svijet svojega kraja ne znajući za drugo. Dogodilo bi se povremeno da neki stranac doluta u njihov grad i priča priče o dalekim krajevima, a mještani bi ga gledali u čudu, ne vjerujući da postoje sva čuda koja taj čovjek, zasigurno izmučen putovanjem, u bunilu smišlja. Pa ipak, poneki bi mještanin ponukan takvim pričama poželio više. U želji za znanjem odricao bi se i štedio da bi svojoj djeci ponudio više, uštedio za mjesto na kojem se učilo iz Knjige.
Mališani koji su rasli u svjetlosti Knjige govoraše poput mudraca o dalekim krajevima, govoraše o mudrosti i dobroti, a njihova djela i ponašanje hvališe znanje. Kad to vidješe ostali, poželješe da i njihova djeca budu sretna i uspješna u svemu što požele. Godina za godinom, stoljeće za stoljećem i primaknulo se doba kad je Knjiga prerasla u knjižnicu, a znanje s papira polako prešlo na ekrane. Kako je onomad Knjiga bila nedostupna jednom dijelu ljudi, tako i danas znanje pohranjeno na računalima ostaje izvan dometa jednom dijelu ljudi.
Današnje dijete, kada uči neko gradivo i kad poželi saznati nešto detaljnije, neće posegnuti za Velikom enciklopedijom općeg znanja. Ono će „jednostavno“ guglati određeni pojam i saznati sve detalje, vidjeti slike u boji i videozapise. Njegovim bakama i djedovima neće biti jasno što znači guglanje.
Pa ipak, u današnje vrijeme kada postoji more informacija i nepresušna rijeka novih podataka, čovjek se pita kako odabrati onu korisnu. Danas kada se količina znanja ne mjeri slovima i stranicama Knjige svih knjiga, već kvadrilijunima jedinica računalne memorije, kada se u posljednjih stotinu godina od nastanka fotografije do danas uslikalo više od 30 milijardi fotografija i kada već i kuhinjski hladnjaci imaju ugrađen internet, kako pronaći put do informacije koja nam doista treba? Toliko toga nam se nudi, a ipak nismo u stanju postići sreću bez vanjskog poticaja. Ne možemo jednostavno biti – sretni.
Da se vratimo na početak priče kada je glad za znanjem bila potaknuta potragom za srećom i blagostanjem – gdje se nalazi sljedeća stepenica, gdje se nalazi sljedeći kat evolucijske škole napretka? Sva drevna i moderna saznanja o čovjeku vode nas ponovo u središte svega, ravno do našeg izvora. Izvor života, motivacije, izvor sreće i zdravlja, taj izvor koji potiče naše tijelo da se brani i obrani. Njega još možda nismo ugledali teleskopom, ali ga možemo vrlo jednostavno kontaktirati. Ugasite mobitele, isključite računala, najjači prijamnik nalazi se – u vama! Ispraznite um, nasmiješite se i opustite. Postavite pitanje i osluhnite svoje unutarnje ja. Milijuni bitova, valova, kvanta svjetlosti u djeliću sekunde kreću prema vama i pomažu da razumijete i ostvarite. Najjača antena poznata čovjeku nalazi se upravo u njemu, u vama.
Povežite se i iznenadit ćete se svojim novim idejama i rješenjima koje niste očekivali.
Sretno istražujte!