Radost iza tuge

Katkad nas kraj tjera da pronađemo novi početak. Tjera nas da izađemo i ispunimo tu prazninu otkrivajući nove stvari o sebi i pronalazeći nešto što je bolje za nas. Zatim poželimo da je kraj došao prije ili da smo imali hrabrosti udaljiti se od stvari i ljudi koji nas više ne nadahnjuju. Stvari koje nas više ne pokreću.

Kraj nije potrebno oplakivati. Ne moramo biti žalosni jer su nas učili da su završeci nešto loše. Neki su završeci sretni ili vode ka sretnijim završecima. Neke je na početku teško progutati, ali kada pogledate mimo boli, vidjet ćete mudrost i lekcije koje iza njih stoje. Prilike koje su donijeli i osobu u koju su nas pretvorili.

Odgovori na pitanja

Kraj nosi mnogo više blagoslova od početka. Počeci su uzbudljivi i ponekad možemo previdjeti ono što zaista želimo jer smo preplavljeni zanosom. Ovisni smo o ideji da se događa nešto novo, ali pravi blagoslov stiže tek na kraju. Kada stvari završe, prisiljeni smo pomnije promotriti sva pitanja “kako?“ i “zašto?“. Kada stvari dosegnu svoj kraj, suočeni smo s bezbroj pitanja koja nas tjeraju da pronađemo važne odgovore.

Ironično, najteži završeci uvijek su najbolji za nas. Najteži završeci uvijek donose najveću radost.

Božji plan

No najljepša strana završetaka je ta što otkrivate što je trebalo biti naše, a što ne. Na taj se način Bog brine o nama. Na taj nas način Bog usmjerava na pravi put. To je Božja poruka i s njom ne možemo pogriješiti. Božji plan je bolji od našeg.

Završeci su uvijek prikriveni blagoslov, ne samo ponekad. Trebamo ih voljeti jednako kao i početke jer donose toliko novih prilika. Toliko slobode i toliko nade.

Izvor: thoughtcatalog.com