Kako nestaje užitak?
Svi mi vrlo dobro znamo što je depresija. Ako je nismo iskusili sami, onda sigurno znamo nekoga tko je (manje ili više) depresivan. Depresija se smatra jednim od najvećih psihičkih problema 21. stoljeća. Njezina srž je: anhedonija. Anhedonija je nemogućnost uživanja u životu. Bilo da je riječ o jelu, druženju, putovanju, seksu, plesu, radu ili igri s djecom – osoba koja pati od anhedonije jednostavno ne doživljava. Čovjek gleda, ali ne vidi; sluša, ali ne čuje. Drugi ljudi nas ne zanimaju, a ne zanimamo ni sami sebe. Rado bismo nekako izbjegli svijet, ali on je ipak svakog jutra tu, sa svim svojim prohtjevima i očekivanjima. Sve ono što nas je nekada veselilo, nekim nerazumljivim procesima izgubilo je sjaj. Um izvlači na površinu samo najgora sjećanja – sjećanja na povrede, razočaranja i neuspjehe.
U takvom stanju neki posežu za antidepresivima, alkoholom ili opojnim drogama, neki se povlače u osamu, a neki se bacaju u očajničku potragu za užitkom u kratkotrajnim ljubavnim aferama.
Kako nestaje užitak? Mnogo je puteva koji vode u anhedoniju, a neki od njih su:
- davanje sebe pogrešnim ljudima
- dugotrajno zanemarivanje svojih potreba i želja
- pad životnih vrijednosti i ideala
- zabrana na užitak, spontanost ili zabavu
Dajete li se pogrešnim ljudima?
Čovjek uglavnom uživa u davanju i u prepuštanju. Međutim, tijekom emocionalnog sazrijevanja mnogi od nas daju se pogrešnim ljudima, onima koji ne uzvraćaju dovoljno. Bilo da je riječ o partneru, prijateljici ili o članu obitelji, kada dajemo svoje osjećaje nekom tko nam ne uzvraća, nakon nekog vremena naš se kapacitet za davanje potroši, dolazi do općeg gubitka povjerenja u ljude pa nismo u stanju dati ni onima koji nam istinski žele uzvratiti.
To često ide paralelno sa zanemarivanjem vlastitih želja i potreba. Ako stalno želimo udovoljavati, pomagati, savjetovati ili biti na raspolaganju drugima, ne pitajući se „što ja želim?“ i „kako se ja osjećam?“, isto tako ćemo se potrošiti. Ne zato što imamo ograničenu količinu entuzijazma i emocija, već zato što sebi šaljemo poruku da su drugi ljudi bitniji od nas. Takvim „dobrim“, samaritanskim ponašanjem zapravo šaljemo poruku da smo sebi nebitni.
Do općeg osjećaja nebitnosti može doći i zbog razočaranja u životne ideale. Bilo da je u pitanju ideal partnerske ljubavi, ideal obitelji, ideal pravednog svijeta, kada ga ne uspijevamo ostvariti (a ideali su uvijek neostvarivi, zato se i zovu „ideali“, a ne „reali“), to nas čini razočaranima i dezorijentiranima. Jedino što nam tada preostaje jest skupiti snage za izgradnju novog, vlastita sustava vrijednosti koji funkcionira u realnosti.
Smisao nije samo duhovna već i biološka potreba. Dok nešto smisleno povezujemo, u mozgu se stvara dopamin koji je u mozgu povezan s centrima za nagrađivanje. Dakle, kada nešto otkrijemo, povežemo ili spoznamo, pa zatim osjetimo mješavinu užitka i euforije, za taj dobar osjećaj odgovoran je dopamin. To objašnjava i činjenicu da anhedonija i osjećaj besmisla, poput sijamskih blizanaca, uvijek idu zajedno.
Prihvaćajući odgovornost za kreiranje životnog smisla preuzimamo i odgovornost za osjećaj vlastite sreće i užitka. A kad smo sretni i kad uživamo u životu, na to možemo inspirirati i druge. Dobra stvar je to što ova formula funkcionira kako za duhovno orijentirane ljude, tako i za ateiste.
Jedina je razlika to što će ovi prvi biti skloniji povjerovati da osjećaj uzvišenosti i nagrađenosti dolazi od univerzuma ili Boga, a ovi drugi da dolazi od dopamina. Kako god tumačili taj ushit, motiviranost i osjećaj svrhe, važno je njegovati ga kao jedan od glavnih životnih prioriteta. Kreiranje smisla je ključ sreće i užitka.
Evo četiri savjeta za život ispunjen užitkom.
1. RASVIJETLITE PROŠLOST KAKO BISTE MOGLI VIDJETI SVJETLIJU BUDUĆNOST
Svoju prošlost možemo usporediti s korijenjem, a budućnost s krošnjom drveta. Ako je korijenje trulo, onda će i krošnja dati bolestan ili nikakav plod. Isto tako, ako prošlost vidimo kao niz neuspjeha i razočaranja, otkud nam ideja da bi budućnost mogla biti drukčija? Ljudi koji pate od anhedonije često se uopće ne mogu prisjetiti da im se u životu dogodilo išta lijepo. S druge strane, ljudi koji uživaju u životu lako se prisjećaju ugodih iskustava i imaju sasvim drukčiju, smislenu i povezanu priču o svojoj prošlosti, što čini kvalitetan korijen za viziju svijetle budućnosti. Njihov osobni mit, priča o životu, skrojena je tako da bolnim događajima i životnim teškoćama pridaje smisao koji im pomaže nastaviti dalje.
2. „MORAM“ I „TREBAM“ ZAMIJENITE S „HOĆU“ I „ŽELIM“
Bilo da je riječ o razgovoru s drugima ili o unutarnjem govoru, znajte da riječima kao što su „moram“ i „trebam“ stvarate teret prisile i očekivanja. Takvo izražavanje povećava strah od neuspjeha: „Moram obaviti ovo, jer će inače...“ ili „Trebam početi ranije ustajati jer ću u protivnom...“ Kada nešto baš „morate“ ili „trebate“, negdje u pozadini uma automatski iskrsava pitanje – što ako ne uspijem?
„Bilo to dobro ili loše, sve što trenutačno radimo predstavlja naš najbolji izbor“, tvrdi američki psihijatar William Glasser.
Počnete li svoju trenutačnu životnu situaciju promatrati kao skup svojih najboljih odabira, počet ćete sve češće upotrebljavati riječi „hoću“ i „želim“. Ako imate naporan i dosadan posao, vi zapravo ne morate sutra otići na svoje radno mjesto. Možete ostati kod kuće i dobiti otkaz. Međutim, ako vam se ustati i otići ipak čini boljim izborom, znajte da je to zato što to odabirete (hoćete ili želite), a ne zato što to trebate ili morate. Vaš najbolji trenutačni izbor, koliko god vam se lošim činio, i dalje je vaš. Taj temeljni stupanj odgovornosti za naše odabire nužan je za kreiranje vlastite, smislene životne priče.
Dopamin je neurotransmiter koji je usko povezan s osjećajem životnog smisla, euforije i užitka. Kako biste se svakodnevno dobro osjećali, jedite više namirnica koje pospješuju sintezu dopamina.
Dopamin se sintetizira uz pomoć aminokiseline tirozin, vitamina B9 i B12 te minerala magnezija. Tirozin možete dobiti iz banana, avokada, svježeg kravljeg sira, kikirikija, badema, bućinih i suncokretovih sjemenki. Vitamina B9 ima u zelenom lisnatom povrću, smeđoj riži, jajima i brokuli. Vitamina B12 ima u mliječnim proizvodima i ribi, a magnezija u zelenom lisnatom povrću, soji, smeđoj riži, orašastim plodovima i sjemenkama.
Kada jedete, ograničite si količine. Hedonizam je suprotnost anhedoniji, ali ne vodi prema sve većem užitku, već prema otupljivanju osjetila. Gladan čovjek, kada jede, uživa u hrani cijelim tijelom. Posebno ako je ukusnom ručku ili večeri prethodila tjelesna aktivnost. Ne zaboravite da svaki put kad birate nezdravu hranu i sjedenje pred televizorom (umjesto zdrave hrane i tjelovježbe), odabirete život s manje užitka. Kratkotrajan užitak jedenja čokolade i gledanja serije samo je varka koja, dugoročno gledano, vodi u osjetilno i emocionalno mrtvilo. Neka vaši odabiri budu usmjereni prema stvaranju i održavanju trajnog, dugoročnog užitka.
4. DOŽIVITE SINESTEZIJU I OSVIJESTITE POVEZANOST SA SVIJETOM
Kada dodirujete, gledate, slušate, mirišete ili kušate, unesite se u svoja osjetila. Dopustite sinesteziju, ujedinjenje osjetila. Kada nešto kušate ili dodirujete, zatvorite oči i pustite da vam okus i dodir stvaraju oblike i boje. Kada slušate glazbu, zamislite teksturu zvuka. Ako vam to ne ide lako, uključite maštu. Ujedinjavanje osjetila podiže kvalitetu uživanja.
Osim sinestetičke povezanosti osjetila, osjetite i svoju povezanost sa svijetom. Dok grickate bademe ili jedete bananu, zapitajte se kako je ta hrana nastala i kako je stigla do vas. Možda je upijala sunce iz dalekih egzotičnih krajeva i proputovala pola svijeta da bi na kraju postala dio vašeg tijela. Mi smo u stalnoj povezanosti s cijelim svijetom. Postoji jedna kineska poslovica koja kaže: Otkineš li vlat trave, protrest ćeš cijeli svemir.
Ne zaboravite: osjećaj izolacije i odvojenosti vodi u anhedoniju, a osjećaj povezanosti i bliskosti vodi prema otvorenom, prepuštajućem životnom užitku.
.png)
.png)
