Niels Stokholm: Dobre stvari uvijek moraju čekati

Ozbiljni problemi s vlasti

Obnova harmonije

Kruta birokratska pravila ometala su biodinamičkom uzgoju na farmi, i to ne samo zbog potencijalnog upletanja u Nielsov način rada nego i zbog njihove neusklađenosti s ritmovima prirode. Stokholmovo cjelovito razumijevanje flore i faune uključuje znanja koja se uzdižu iznad biologije, a njegova ekološka filozofija mnogo je više od samog izbjegavanja upotrebe kemikalija.

Kada priča o farmi i ekosustavu, on govori o duhovnim utjecajima nebeskih tijela na biljke, „kolektivnom ja“ stoke, važnosti kravljih rogova za probavljanje hrane, nužnosti raspadanja komposta nepokrivenog specijalnim ceradama (koje snižavaju emisiju štetnih plinova), biljkama koje moraju „raditi“ za hranu, kravljoj balegi koja nema miris zahvaljujući tome što se krave hrane finim, snažnim biljem ili punjenju kravljih rogova balegom koja će nakon višemjesečnog skladištenja u zemlji poslužiti za duboko rahljenje tla...

Biodinamička metoda uzgoja vrlo je složen duhovni, etički i ekološki pristup agrikulturi, proizvodnji hrane i prehrani. Njen krajnji cilj je obnoviti, održati i poboljšati harmoniju ekosustava.

Stokholm sudjeluje u svim procesima rada na farmi. Na samom početku filma vidimo ga kako pomaže kravi da oteli mladunče koje izlazi na zadak. I on i supruga svim snagama vuku konope zavezane za nožice teleta, u pomoć zovu čak i redateljicu Phie Ambo: „Možeš li odložiti kameru i pomoći nam?“ Svoje krave ne ostavlja ni u posljednjim trenucima njihova života, već sudjeluje promatrajući cijeli proces te u vrijeme klanja mazi životinju i umiruje ju zahvaljujući joj na životu.

Priroda me svemu naučila

„Što više vremena provodim s kravama, to bolje razumijem zašto nešto rade, postaje mi jasnije njihovo ponašanje. Sagledavajući to, život mi potom pokazuje jesu li moji zaključci bili točni. Tako postajem sve bolji i bolji u procjenjivanju problema koje životinja ima, primjerice, ima li problema s jetrom ili nogom“, govori ovaj šaptač životinjama dodajući kako u stajama mora vladati mir i tišina da bi se mogao povezati sa svojim četveronožnim blagom.

„Priroda me svemu naučila“, objašnjava, „a sve znanje koje možemo primiti dolazi promatranjem. Evolucija nam je pomogla da razmišljamo zrelije i duhovnije; dobili smo slobodu sami donositi odluke prema vlastitoj savjesti. Primjerice, u prošlosti niste mogli biti šaptač kravama, to je moguće samo danas.

Nekad nismo razmišljali svojom glavom, nauk smo dobivali izvana, od starih poljoprivrednika, dok danas znanje moramo dobiti iznutra. Učenjem i edukacijom možemo razviti snažniju svijest i sami donositi odluke. Trebamo biti sami svoj guru, a ne slijediti nekoga drugoga“, ističe mudro Stokholm, pojašnjavajući da i sebi i drugima možemo pomoći samo ako dobro poznajemo sebe.

„Naslijeđeni“ vegetarijanac

Može biti posve prirodno da je osoba s ovakvim uvjerenjima vegetarijanac, ali je i svojevrsna kontradikcija da jedan stočar ne jede meso, a Stokholm je, zapravo, „naslijeđeni“ vegetarijanac.

„Moj je otac bio farmerov sin i teško mu je bilo jesti meso ovaca o kojima se brinuo i koje je volio. Kao 20-godišnjak bio je na Steinerovu predavanju o povećanju svjesnosti, na kojem je ovaj filozof savjetovao osobama koje mogu bez mesa da ga prestanu jesti kako bi postigli višu razinu svijesti. Tako je moj otac prije nego što sam se ja rodio prestao jesti meso i osjećao se bolje“, prisjeća se Stokholm koji nikad nije jeo meso, a mlijeko i sir smatra kravljim darovima čovjeku.

Prije no što je u svojoj 42. godini postao farmer, ovaj zaljubljenik u sva zemaljska stvorenja radio je kao građevinski inženjer, posao zbog kojeg je proputovao svijetom pa tečno govori engleski jezik.

Farmer postao u ranim 40-im

„Bavio sam se gradnjom mostova za jednu kanadsku tvrtku i radio sam posvuda, od Kanade do Bangladeša. U Aziji sam se prvi put susreo s tradicionalnim načinima poljoprivrede i njihovom zdravom hranom. Smatrao sam da bismo trebali od njih učiti kako proizvoditi dobru i zdravu hranu, a ne pokazivati im kako koristiti kemikalije da bi proizvodili više. Osjećao sam se krivim, kao da svojim poslom tome pridonosim.

Znanje koje sam tamo dobio nosio sam u svom srcu, a u koju god sam zemlju poslije putovao pokušavao sam doznati što više o tamošnjoj tradicionalnoj poljoprivredi. Konačno, u svojim ranim četrdesetima odlučio sam napustiti taj posao i vratiti se u Dansku jer sam želio napraviti nešto za prirodu.“

Povratkom u domovinu, počinje raditi kao voditelj laboratorijskih istraživanja na Danskome tehničkom sveučilištu te istodobno kreće u potragu za farmom na kojoj bi mogao započeti drugu fazu života – onu u kojoj će oživjeti svoja snažna vjerovanja o održivoj i harmoničnoj simbiozi prirode i čovjeka.

Hrvat potencijalni nasljednik

„Bila je to duga potraga po cijeloj Danskoj“, prisjeća se Niels, „jer farme su bile ili premale, ili prevelike, ili nisu imale životinje. Gotovo sam odustao kada mi se nasmiješila sreća. Posljednja farma koju sam vidio imala je sve što sam priželjkivao. Na njoj je stočarstvo bilo aktivno; imala je predivnu, staru vrstu danskoga crvenoga goveda dugih rogova. Odmah sam obustavio korištenje umjetnih gnojiva na farmi da bih postavio zdravije temelje za novo stvaranje života.“

Tako je sve počelo, a danas je ostarjeli Stokholm u potrazi za nasljednikom jer ove godine planira prestati aktivno sudjelovati u radu na farmi. Međutim, ne povlači se potpuno u mirovinu, on samo želi imati više vremena za prenošenje znanja, predavanja i pisanje. Otkriva da je jedan od potencijalnih kandidata za njegovog nasljednika i jedan Hrvat, 35-godišnji Radovan.

Sretnom će nasljedniku predati predivnu farmu za koju je, konačno, uspio dobiti organski certifikat. „Osmislili smo nov pristup u proizvodnji organske hrane. Također, povećali smo bioraznolikost na farmi, a od nje će imati dobrobiti ne samo stoka nego cijeli ekosustav, sva bića koja na farmi žive. Sadimo žitarice, sezonsko voće i povrće koristeći staro, autohtono sjeme“, kaže ističući da je tu zajednicu odobrila danska vlada.

Hrana za budućnost

Ovo Stokholmu nije prvi posjet Hrvatskoj. Unatoč poodmakloj dobi, i dalje putuje održavajući predavanja kako bi desetljećima sakupljano znanje prenio mlađim generacijama ohrabrujući ih da se odupru industrijskim načinima uzgoja. „Kompanije koje prodaju kemikalije ne misle o budućnosti Zemlje, nego samo o profitu. Ako uništavamo svoja sela i polja, može proći više generacija da bi se zemlja oslobodila otrova.

Za to vrijeme tu nitko ne može živjeti ni jesti hranu s tog polja – zemlja tada postaje poput pustinje“, upozorava. Ali dobra vijest je, ističe, da Hrvatska ima sreće, jer naše tlo nije dugo zagađivano pa bi se brzo moglo očistiti ako prihvatimo zdraviji oblik poljoprivrede. „Podupiranjem ovog načina poljoprivrede, bit će dovoljno hrane za našu djecu i unuke – hrane koja će biti zdrava“, zaključuje ovaj produhovljeni poljoprivrednik.

Čini se da Stokholm uspijeva u svojoj nakani da ne bude posljednji, nego prvi biodinamički poljoprivrednik. Nakon prikazivanja filma Dobre stvari čekaju u punoj zagrebačkoj Kinoteci, mahom ispunjenoj mlađim ljudima, jedna ga je djevojka upitala imaju li volonterski program jer bi rado došla na njegovu farmu raditi i učiti. Ako je istina da budućnost ostaje na mladima, čini se da smo u dobrim rukama. Da je budućnost na našoj strani, uvjeren je i revolucionarni Stokholm, tvrdeći da nikad nije kasno postati farmer ili barem osviješteni kupac koji se brine o svom zdravlju i zdravlju Zemlje.