Zašto nam Bog ne daje ono što tražimo?
Ono što tražimo dobivamo na način koji nismo planirali
Život čovjeka sastavljen je od uspona i padova koji se izmjenjuju u međuprostoru straha i nade. Možda upravo zbog toga sve vjere i vjerovanja podučavaju postulate: pitaj i reći će ti se; traži i naći ćeš...
Vrhovni oblik vjerovanja zrcali se ne samo u spoznaji nego i u dubokom uvjerenju da ono što tražimo često dobivamo na način koji nismo planirali; zapakirano u drugačijem omotu i formi da bismo tek naknadno mogli sve povezati i shvatiti kako nam je upravo to bilo potrebno da postignemo ono što smo zaista željeli.
Često dopuštamo da nas svladaju depresija, očaj, nervoza i frustracija zbog toga što nikako ne uspijevamo dobiti ili ostvariti ono što smo naumili.
Razlika između tvrdoglavosti i upornosti
U svom djelovanju kontinuirano naglašavam važnost postavljanja jasnih ciljeva, uz primjenu modaliteta i formula kako se isti ostvaruju u svim segmentima života, a život me je dosad naučio da napravim jasnu razliku između upornosti i tvrdoglavosti.
Tvrdoglavi smo kad pod svaku cijenu želimo ostvariti neki cilj na način koji smo sami definirali, a uporni smo kad, isto tako, ne mijenjamo cilj – ali prema potrebi mijenjamo put do njega, način i sredstvo pomoću kojih do njega dolazimo.
Razliku između tvrdoglavosti i upornosti koju prati razumijevanje prilika i znakova koji nam se ukazuju možda najbolje ilustrira ova poučna nordijska priča...
Bog i utopljenik
Čovjek je isplovio malim čamcem na pecanje. Odlučio je toga dana otići malo dalje od uobičajenog mjesta na kojem je dotad lovio ribu jer je želio izbjeći gužvu. Kad se poprilično udaljio od obale, bacio je mrežu i čekao. No nakon nekoliko sati, počelo je nevrijeme. Počeo je snažno puhati vjetar. Valovi su bivali sve veći i veći. Naišao je i jedan val koji je uništio čamac pa se čovjek nije imao čime vratiti na obalu. Uspio je dohvatiti jednu dasku s čamca i održati se na površini. Shvatio je da je u problemu i počeo je moliti Boga da ga spasi. Nakon sat vremena, po prestanku nevremena, doplovio je ribar u čamcu i ponudio pomoć utopljeniku.
Utopljenik zahvali ribaru na želji da mu pomogne, ali reče kako to nije potrebno jer će njega Bog spasiti. I tako ribar produži dalje. Utopljenik se nastavio moliti Bogu da ga spasi. Nije prošlo dugo, dovezao se do njega dečko na skuteru i ponudio mu da ga odveze do obale. Utopljenik se ponovo zahvalio i rekao da nema potrebe za tim jer će njega Bog spasiti. I tako je i dečko na skuteru produžio dalje.
Nedugo nakon toga spasilačka ekipa na specijalnom brodu došla je do njega u namjeri da ga spasi. Utopljenik se ponovo zahvalio i rekao da nema potrebe za tim jer će njega Bog spasiti. Spasilačka ekipa je otišla, a utopljenik je nastavio moliti se Bogu da ga spasi, dok se na kraju nije umorio i utopio.
Kad je stigao pred Boga, pitao ga je: „Bože, zašto mi nisi htio pomoći, spasiti me, a cijelog života bio sam dobar vjernik?“
Bog mu na to odgovori: „Sinko moj, poslao sam ti ribara u čamcu, poslao sam ti dečka na skuteru, a na kraju sam ti poslao i cijelu spasilačku ekipu! Pa što si još drugo htio?
Znakovi su posvud na našem putu. Pravo je pitanje znamo li ih prepoznati i protumačiti? Upravo stoga, jedna od važnih osobina jest ponekad zastati kad nam, unatoč svem našem trudu i zalaganju, nešto ne polazi za rukom i zapitati se kakvu nam to poruku univerzum šalje i zašto?
Svakodnevno slušamo i viđamo ljude koji se poput utopljenika iz priče upravo na to žale, a pritom nikako ne shvaćaju da ih nepogrešiva ruka onog koji sve zna vodi prema onom što je za njih bolje.
Ponekad mislimo da je nešto za nas dobro, a ono ispadne loše, ali i da je nešto za nas loše, a ono ispadne dobro. Upravo su nas zato naši stari podučavali drevnoj mudrosti da se nikad ne zna zašto je nešto za nas dobro jer bez obzira na ono što nam se dogodilo, možda je upravo to imalo cilj sačuvati nas od nekog većeg zla ili nas dovesti do onoga što nam je zaista potrebno.
Kad usvojimo takav način razmišljanja dok smo obuzeti problemima koji nam se događaju – pronaći ćemo skrivene darove!