Kako otkriti svoju „izvornu” ranu?

Naše izvorne rane naše su najdublje boli u životu, one su naši najstariji i najjadniji prijatelji. Za većinu nas, tim izvornim ranama u nama upravljaju dva pogrešna uvjerenja:
1. Ja imam nedostatke, stoga sam loša osoba.
2. Moram se promijeniti ili popraviti nešto da bih bio prihvaćen.

Naša izvorna rana često potječe iz djetinjstva. Kada smo bili maleni, bili smo slobodni. Imali smo iskustvo bezuvjetne ljubavi i prihvaćanja, i dana nam je sposobnost potpunog izražavanja sebe. Nismo imali nikakvih iskustava unutarnjih podjela niti ograničenja. No, u nekom trenutku djetinjstva počeli smo doživljavati ograničenja.

Počeli smo podizati zaštitne ograde

Budući da smo „zagrizli u jabuku znanja” polako smo se počeli suprotstavljati roditeljima, starijima i vršnjacima. Počeli smo doživljavati neodobravanje i kazne za to što smo takvi kakvi jesmo. I tako je naša izvorna rana postajala sve dublja kroz godine djetinjstva, mladenaštva i odrasle dobi. Počeli smo podizati zaštitne ograde da bismo spriječili druge da nas povrjeđuju.

Iako su nas te ograde u mnogim slučajevima zaštitile, naposljetku smo ostali zatočeni unutar njih, ograničavajući svoje sposobnosti da iskusimo istinsku slobodu i autentičnost u svakodnevnom životu i u odnosima s drugima.

Naša izvorna rana uzrok je umora koji svakodnevno osjećamo, priječi nam pristup velikom izvoru neiskorištene energije i potencijala u nama. Zbog nje se samoća čini tako osvježavajućom jer nam daje trenutni odmak od laži koje govorimo sami sebi i drugima da bismo zaštitili svoje duboke, neiscijeljene pukotine.

Upoznajte svoju izvornu ranu

Svatko ima drugačije iskustvo svoje „izvorne rane”. Ovisno o dobi duše, razini emotivne osjetljivosti i razini odbijanja s kojom se suočio tijekom odrastanja, ta rana može biti iritirajući svrbež ili duboka upala.

Kako se vaša izvorna rana očituje u vašem životu?
Ovo su njeni znakovi:
- Ulazite u odnose u nadi da ćete u drugoj osobi naći ono što vama iznutra nedostaje (želite se osjećati potpuno).
- Često se osjećate nedovoljnim i mislite: „Ja nisam dovoljno...”, „Ja sam nepotpun/a”, „Nevoljen/a sam”, „Nisam bitan/bitna”, „Ja sam nesavršen/a”, „Ja sam nemoćan/nemoćna”, i „Ja sam loš/a”.
- Stalno imate osjećaj napuštenosti, gnjeva ili izdaje.
- Imate perfekcionistički stav prema životu (samopouzdanje dobivate od ishoda svojih djela, umjesto od namjera koje stoje iza vaših djela).
- Patite od kronične anksioznosti. Ona dolazi kao rezultat boli prouzročene osjećajem nevrijednosti.
- Ponavljate stare pogreške u odnosima jer ste zaglavili u određenom načinu razmišljanja i nemate dovoljno hrabrosti da nešto promijenite.
- Nalazite sreću u svojoj nesreći jer je ona izvor pažnje i suosjećanja drugih ljudi.
- Imate snažnu „sjenu osobnosti” (skriveno i zaboravljeno mjesto u nama na kojem počiva sve ono što ne želimo sami sebi priznati).
- Ponašate se na nepošten/neautentičan način koji nisu prava istina o vašoj osobnosti. Ponašate se na taj način da biste dobili prihvaćanje drugih.
- Osjećate se umrtvljeno iznutra. Imate osjećaj besmisla i odvojenosti od svijeta oko vas. To je krajnji obrambeni mezanizam: ne osjećati ništa.
- Najveći ste kritičar samoga sebe (stalno podsjećate sebe na to da ste „gubitnik” ili „promašaj”).
- Osjećate se kao izgnanik, nikad se ne uspijevate u potpunosti uklopiti ni slagati s drugima. Umjesto da cijenite svoju jedinstvenost i promatrate je kao priliku, vi je vidite kao prokletstvo.

Što je vaša izvorna rana veća, to više osjećate gubitak duše. To se često prenosi na ljude oko vas, poput virusa, naročito na djecu, koja su najranjivija i najprijemčivija.

Iscjeljenje izvorne rane

Najviše patnje koju doživljavamo zbog naše izvorne rane potječe od lažne slike o sebi koju pokazujemo svijetu. S jedne strane, idemo kroz život pretvarajući se da smo jako važni, s druge pak, duboko u sebi vjerujemo da smo nevrijedni, ružni, prljavi, nedostojni ljubavi i glupi. Temelj procesa rada na sebi je otkriti sve te male komadiće sebe koji su slomljeni i osvijestiti ih. Moramo pažljivo ispitati naše rane, isprati ih uz pomoć psiholoških i duhovnih alata, i održavati ih čistima dok ne zacijele. Dobar početak je priznanje da lažemo sami sebi. Trebamo prestati izbjegavati istinu o svom životu i razviti hrabrost za suočavanje s nedostacima i pogrešnim opažanjima.

Istina je da postojanje nema koncept dobrog i lošeg, već samo koncept stvaranja sklada. Osuđivanje se javlja jedino na osobnoj razini. Živjeti s osjećajem nevrijednosti znači živjeti kao žrtva okolnosti nad kojima nismo imali kontrolu.
Isus je rekao: „Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi”. Kada jednom postanemo svjesni svoje izvorne rane, kako smo naslijedili svoj „izvorni grijeh” i ideje da smo nesavršeni, bit ćemo sposobni prekinuti s time. Jedino opraštanje onome što nas sprječava da duboko u sebi iskusimo cjelovitost, može nas osloboditi.

Koja je vaša izvorna rana? Kako vas je ona oblikovala? Koja ograničenja je stvorila u vašem životu? I najvažnije, koju vrijednu lekciju ste naučili pokušavajući iscijeliti svoju izvornu ranu?

Izvor: wakeup-world.com