Kad bi dan trajao 48 sati...
„Ako ne znate kamo idete, kako ćete znati da ste stigli? Kad nemate svoju viziju, završit ćete ispunjavajući tuđu viziju.“ Unatoč istinitosti navedenih tvrdnji, malo je ljudi koji imaju jasnu sliku onoga što žele učiniti sa svojim životom, poslom i odnosima. Živimo iz dana u dan pretrpani svakodnevnim zadacima i obavezama koji nemilice kradu naše vrijeme i energiju.
Okolina nam postavlja visoke kriterije. Trebali bismo jesti pet porcija voća i povrća dnevno, redovito vježbati, paziti na svoje zdravlje, dobro upravljati stresom, održavati kvalitetne odnose, držati obitelj na okupu, podići na noge dobru, sretnu i uspješnu djecu, ostvariti dojmljivu poslovnu karijeru, uživati u životu, baviti se svojim hobijima, putovati, izgledati vječno mladi, redovno meditirati, raditi na sebi... Možda bismo sve to i mogli kad bi dan trajao 48 sati, a život 200 godina.
Drugim riječima, uzmemo li u obzir sve ove zahtjeve, lako se izgubiti između očekivanja okoline i naših osobnih želja i stremljenja.
Živimo kao da nikad nećemo umrijeti
Nedavna samoubojstva modne dizajnerice Kate Spade i kulinarske TV zvijezde i autora Anthonyja Bourdaina ukazuju na to kako depresija sve više uzima maha, pa su njene žrtve i oni koji naizgled imaju sve. Barem tako izgleda gledamo li površnu sliku. Što je tek s onima koji naočigled nemaju mnogo toga? Ipak, nisu poslovni uspjeh i materijalno blagostanje sve u životu; život se sastoji od bezbroj malih trenutaka koje živimo svakog dana.
Na kraju, unatoč svim naporima, mnogo toga radimo naopako – rečeno riječima Dalaj lame: „Žrtvujemo svoje zdravlje da bismo stekli novac. Potom žrtvujemo novac da bismo vratili zdravlje. Toliko smo zabrinuti za budućnost da ne stižemo uživati u sadašnjosti. Živimo kao da nikad nećemo umrijeti, a umiremo kao da nikad nismo živjeli.“
Prvih pola života ispunjavamo tuđu viziju, a onda...
Nije rijetkost da zbog svih ovih okolnosti sve više ljudi u svojim kasnim tridesetima, a neki i prije, zaključuju da su izgubili sebe ili kako imaju sve, a nemaju ništa. Neki samo utvrde da im nedostaje strasti i motivacije. Međutim, ispod nedostatka strasti i motivacije često se krije nedostatak jasne vizije ili pak nedostatak vjere i ustrajnosti u mogućnost njezinog ispunjenja.
Ponekad nam upravo manjak strasti i motivacije, kao crveni semafor, pokazuje da smo na pogrešnome putu. Ako se upali crveno svjetlo, umjesto da nas obuzmu očaj i gorčina, trebamo zastati i pogledati u sebe. Jedan od najpoznatijih psihoterapeuta Karl Gustav Jung davno je zaključio da najčešće prvu polovinu života živimo ispunjavajući nečiju viziju, a onda, ako smo dovoljno sretni, ostatak života doista živimo život kakav želimo.
Uvjeti za kreiranje vizije
Ako ste se negdje po životnome putu izgubili ili samo zastali jer niste sigurni kojim putom dalje nastaviti, za početak zastanite i kreirajte viziju života kakav želite. Želite li doći do jasne vizije, važno je osigurati preduvjete za njezino stvaranje. Svi znamo da nam ponekad najbolje ideje padaju na pamet netom prije sna ili kad ne razmišljamo. Teško ćemo kreirati primamljivu viziju opterećeni svakodnevicom ili stresom. U konačnici, kad bismo od pisca velebnih književnih djela očekivali novi roman, podrazumijevali bismo kako su mu za to potrebni mir i vrijeme.
Suprotno tome, prilikom kreiranja živućeg romana svoga života očekujemo da samo trebamo uzeti komad papira i inspiracija će se pojaviti sama od sebe, upravo u tih 60 minuta koje smo u svom žustrom rasporedu namijenili kreiranju vlastite vizije. Ako se to ne dogodi, olako zaključujemo kako nemamo viziju ili da nismo dovoljno kreativni. Međutim, najčešće ništa od ovoga nije istina.
Želite li si olakšati kreiranje vizije, za početak pokušajte aktivirati svoju desnu hemisferu mozga. Za razliku od lijeve hemisfere, koja „razmišlja“ logički, sekvencionalno, racionalno i analitički, desna hemisfera mozga zadužena je za intuiciju, holistički pristup, kreativnost i sposobnost sagledavanja veće i šire slike. Pitanje je, naravno: kako je aktivirati?
Ploča za vizualizaciju
Postoji mnogo načina, a neki od najpoznatijih su stvaranje mentalnih mapa, izrada ploča za vizualizaciju ili bilo koji kreativni način izražavanja koji uključuje pokret, glazbu, boje, slike i slično. Pomaže i ako neko vrijeme provedemo sami sa sobom, odmorni, u kontaktu s prirodom ili u meditaciji.
Nema jasne vizije bez kontakta sa sobom i unutarnjeg mira. Da biste što lakše došli u kontakt sa svojim unutarnjim djetetom, igrajte se, uzmite boje, kolaž papir, škare, ljepilo i stare časopise, pustite si glazbu... Sjetite se što vas je veselilo kad ste bili mali i dopustite svojoj intuiciji da vas vodi.
Napravite sami svoju ploču za vizualizaciju. Potrebni su vam veliki papir ili plutena ploča koje ćete ispuniti slikama, bojama ili riječima onoga što želite. Proces izrade vision boarda aktivira maštu i kreativne procese u pozadini koji stvaraju nove ideje te otvaraju um za prepoznavanje prilika, ali i potencijalnih resursa za ostvarenje ciljeva. To je potvrđeno i u istraživanjima sveučilišnih profesora i znanstvenika Amande Shantz (sveučilište York) i Garyja P. Lathama (Sveučilište u Torontu).
Znati sanjati, biti realni i procijeniti rizik
Rezultati njihovih istraživanja ukazuju na činjenicu da su zaposlenici koji su uredu imali sliku žene koja pobjeđuje u utrci, u usporedbi s onima koji tu sliku nisu imali, na brainstorming zadatku imali više ideja, prikupili više novca za humanitarnu akciju te pokazali veću motivaciju za postignućem. To je bio učinak samo jedne slike, i to one koju zaposlenici nisu sami odabrali! Možete samo zamisliti kakav je potencijalni učinak ploče za vizualizaciju koju sami osmislite i izradite!
Ako vam ovaj način ne odgovara, možete iskoristiti Disneyjevu strategiju kreativnosti da biste potaknuli vlastitu maštovitost i kreativnost. Walt Disney, naime, nije bio samo kreativni umjetnik, nego i posvećeni realist koji je svoje vizije proveo u djela.
Robert Dilts, jedan od vodećih trenera neurolingvističke psihologije, primijetio je da je Disney imao tri različita pristupa stvaranju svojih veličanstvenih animiranih filmova – znao je sanjati, bio je realan i unaprijed je mogao vidjeti potencijalne rizike. Možete iskoristiti njegovu tehniku da biste kreirali vlastitu viziju.
Sanjajte. Za početak, uzmite komad papira i na njega zapišite sve ideje koje vam padnu na pamet, a koje biste željeli ostvariti u svom životu. Često nas u kreiranju vizije sprečava vlastiti unutarnji kritičar koji odbacuje ideje i prije nego što su ugledale svjetlo dana. No, vi zapišite baš sve čega se sjetite, koliko god to možda izgledalo nerealno i čudno. Dajte si potpunu slobodu!
Vratite se u realnost. Od svih stvari koje ste zapisali izdvojite one za koje smatrate da ih možete ostvariti. Pritom slobodno budite malo nerealni, odnosno, postavite ljestvicu malo više od onoga što mislite da možete. Izradite konkretan petogodišnji plan ostvarenja svojih ciljeva. Neka ti ciljevi budu specifični, mjerljivi, realistični, pozitivni, dostižni i neka imaju neki vremenski rok. Napravite svoj superplan i neka vam on bude glavna smjernica na putu ostvarenja života iz vaših snova. Ako nešto ne bude išlo točno prema planu, budite fleksibilni, ali nemojte odustati od konačnog cilja. Ne zaboravite da ne postoji trenutak koji je dobar za odustajanje od kreiranja života kakav želite. Vaš život nema generalnu probu.
Sagledajte potencijalne prepreke. Unaprijed sagledajte sve ono što vas može spriječiti na putu ostvarenja vaših želja i ciljeva. Napravite plan B kojim ćete, unatoč svemu i svima, osigurati njihovu realizaciju.
.png)
.png)
