Bestseler koji je oduševio i Oprah
I dok roditeljstvo donosi bezbroj predivnih emocija poput ljubavi, sreće i zahvalnosti, svatko tko je roditelj dobro zna da ono od samog početka donosi i mnogo strahova. Diše li, je li gladno, samo da se ne ozlijedi, kako će proći prvi dan vrtića, neki su od strahova ispod kojih leži jedan dublji – hoćemo li biti dobar roditelj? Na to pitanje pokušava odgovoriti i dr. Shefali Tsabary, klinička psihologinja i autorica velikog svjetskog bestselera Osviještena obitelj, koji je oduševio mnoge roditelje, a jednako tako i one koji to nisu.
U knjizi dr. Tsabary u proces roditeljstva uvodi ideje prisutnosti i svjesnosti, ideje slične onima koje promiču Echart Tolle i Thich Nhat Hahn. I Oprah Winfrey izjavila je da je Osviještena obitelj najbolja knjiga koju je pročitala nakon Tolleove kultne Nove Zemlje, a upravo je njeno oduševljenje pomoglo lansirati Tollea u orbitu najčitanijih autora.
Dr. Tsabary smatra kako nas pogrešna uvjerenja i lažni mitovi o roditeljstvu, kao i naša unutarnja ograničenja i strahovi, često preneseni iz vlastitog djetinjstva, sputavaju da postanemo najbolji roditelj: potpuno prisutan i osviješten. Upravo je zato dr. Tsabary strahovima posvetila cijelo jedno poglavlje.
Osnovna emocija koja pokreće reakcije je – strah
I kod roditelja i kod djece osnovna emocija koja pokreće reakcije je – strah. A djeca su savršen okidač za buđenje strahova kod roditelja. „Budući da smo im snažno privrženi, djeca često izazivaju našu iskonsku potrebu da ih branimo. U neprekidnom smo strahu za njihovu sigurnost, sreću i dobrobit te smo u stalnom stanju reaktivnosti prema njima.
Ako se ne bojimo da će biti neuspješni kad odrastu, onda se bojimo kako ćemo mi živjeti bez njih ako im se nešto dogodi ili kako ćemo živjeti sami sa sobom ako oni dožive neku traumu. Iz kojega god razloga, mnogo je straha u našim reakcijama na djecu. On nas navodi da vičemo na djecu ili ih udarimo. On je i razlog zašto ih posramljujemo, ponižavamo ili okrivljujemo“, objašnjava dr. Tsabary.
Dijete će mi se pretvoriti u čudovište
Kako na djetetovo ponašanje roditelj reagira emotivnom reakcijom utemeljenom u strahu, možemo vidjeti ako zamislimo sljedeću situaciju. Dijete ne sluša roditelja. Reakcija roditelja je bijes, prijetnje, kazna. Skriveni strahovi iza toga su: ne mogu kontrolirati svoje dijete; dijete će mi se pretvoriti u čudovište; nisam dobar roditelj; nitko me ne sluša; moja riječ ništa ne znači.
Ako je dijete uznemireno jer su ga vršnjaci odbacili, a roditelj reagira tako što se pretjerano angažira i miješa u njegov društveni život, vjerojatno skriva strahove: moje će se dijete osjećati nesigurnim ako ne pripada skupini; bit će usamljeno i izopćeno; osjećat će se izgubljeno bez svojih vršnjaka; neće biti voljeno...
Iz ovih primjera jasno je vidljivo kako je ponašanje roditelja izravan odgovor na strah koji njihova djeca pobuđuju u njima. No kad roditelji postupaju iz krajnje obrambenog i reaktivnog stanja koje je stvoreno iz straha, kao posljedica javlja se nemogućnost smislenog odnosa s djetetom jer pred sobom i ne vide stvarno dijete.
Roditelji izmučeni vlastitim neprerađenim emocijama
Umjesto toga, često preopterećeni i u stanju koje graniči s panikom, pokušavaju ublažiti strah reakcijom na svoje iskrivljene predodžbe o vlastitoj djeci. Roditelji izmučeni vlastitim neprerađenim emocijama ne mogu se uskladiti s osjećajima svoje djece zato što su i sami pod opsadom svojih misli.
Kad pogledamo samo neke od strahova koje dr. Tsabary detaljno objašnjava u knjizi – poput straha od nevoljenosti, straha od običnosti, straha od nevrijednosti, straha od sukoba, straha od nesretnosti, straha od gubitka kontrole – intuitivno osjećamo koliko duboko u nama nešto zatitra na svaki od njih. No sa svakim se strahom dobro suočiti, pa pogledajmo pobliže kako dr. Tsabary objašnjava neke od njih...
.png)
.png)
