Paulo Coelho: Sjetite se pravih vrijednosti, ne dajte da sistem manipulira vama!

O knjizi Hipi - putovanje koje mijenja život

2.)  Jeste li još uvijek u kontaktu s prijateljima koji su bili hipiji? Jesu li zadržali išta od te filozofije slobode?

Samo s jednim, vozačem autobusa koji je sada ugledni liječnik specijaliziran za ratne traume.

3.) A Vi? Što je ostalo od onoga mladića koji se ukrcao u Magični autobus? Jeste li razočarani bivši hipi ili jednom hipi, zauvijek hipi?

Sve je ostalo od onog mladića koji se ukrcao u Magični autobus. Mislim da jednom hipi, zauvijek hipi. Pojednostavnite život, sjetite se da su najveći užitci u životu besplatni – šetnje, promišljanje o prirodi, meditiranje, smijanje i plakanje bez grižnje savjesti, podupiranje onih kojima je pomoć potrebna. I ne dajte da sistem lako manipulira vama.

4.) Tijekom desetljeća koje je uslijedilo, trasa Magičnog autobusa prestala je biti toliko magična: došlo je do Iranske revolucije, sovjetske invazije na Afganistan, zbog Jomkipurskog rata ograničene su turističke vize u Siriji, Iraku i Libanonu, između ostaloga. Što mislite o nevoljama koje su se pojavile na putu koji Vas je toliko obilježio?

Jedno je sigurno: kada nešto morate učiniti, nemojte odugovlačiti, jer poslije možda neće biti moguće – kao što se dogodilo u slučajevima koje ste spomenuli. Na primjer, i dan-danas žalim što nisam otišao u Siriju 2010. godine. Tada je od mene bila udaljena samo jedan sat.

5.) Tijekom svojih međunarodnih turneja, ponovno ste posjetili razna mjesta koja ste obišli u knjizi, ali sada kao poznati pisac i fenomen. Kakav su dojam ostavila na Vas? Kakav je bio osjećaj vratiti se u toj novoj ulozi?

Sve se mijenja. Kada sam otišao u Peru, na primjer, odbio sam otići u Machu Picchu jer sam znao da su ga preplavili turisti. Christina je otišla i nije mogla ni hodati zbog gužve. Inače nisam tip koji gleda unatrag – uspoređujem to s pričom o Lotovoj ženi, koja je pogledala iza sebe i vidjela razaranje Sodome i Gomore i pretvorila se u kip od soli.

6.) Hajmo sada razgovarati o nekim konceptima povezanim s hipi kulturom. Želio bih znati Vaše mišljenje o smjerovima u koje su otišli, jesu li još uvijek važeći ili su na neki način reinterpretirani:

a) slobodna ljubav – što je bila i što je postala? Je li još uvijek moguća?

Mislim da jest. Neizbrisiv je dio hipi revolucije.

b) droge – što su predstavljale i što su postale? Trebaju li biti legalizirane?

Danas je marihuana legalizirana u mnogim dijelovima svijeta – u Švicarskoj se, na primjer, prodaje u trgovinama. Za neke druge droge mislim da trebaju zauvijek ostati zabranjene, poput heroina i kokaina. Ali postoji industrija represije, koja jede milijune vladinih dolara, i tvrdi da je marihuana opasna.

c) odbacujući modne trendove, hipiji su nosili poderanu odjeću, odjeću koja je odražavala njihovo protivljenje establišmentu. U današnjem svijetu, širenje velikih lanaca brze mode navodi mlade ljude da halapljivo kupuju jeftinu trendovsku odjeću. Ne bi li mladi čovjek trebao biti propitkivač koji ne slijedi modne trendove?

Bez sumnje. Tako se potiče svačija kreativnost.

7.) U knjizi me jako dirnuo dio u kojem pišete kako je par odlučio u Istanbulu „posjetiti vlastite duše“, umjesto da posjete gradske lokacije koje su im preporučili. Je li još uvijek moguće u ovome globaliziranomsvijetu poći na put osobnog preobraženja poput onih na kojima ste Vi bili, kao što su Camino de Santiago i sama hipi ruta?

Mislim da sve ovisi o osobi. Ono što sam rekao u Istanbulu još uvijek vrijedi danas – možete posjetiti vlastitu dušu i na željezničkoj stanici. Ono što je ipak potrebno jest više putovati – ali, nažalost, ljudi danas putuju u Camino de Santiago s očima prilijepljenim za mobitele. Dobra detoksikacija od interneta jako bi pomogla.

8.) „Ljubav je neodgovoreno pitanje“, kaže knjiga. To što je to rekao netko tko je u braku već 40 godina s istom osobom, nešto je nevjerojatno. Mijenjaju li se pitanja ili odgovor zaista ne postoji?

U biti nisam u braku s istom osobom, već s nekoliko Christina koje su se mijenjale tijekom vremena. Ni ja nisam isti čovjek. Problem s brakom je to što jednom kada obred završi, ljudi misle da će sve ostati isto desetljećima. Neće. Ili se prilagodite ili se udaljite od nekoga koga volite.

9.) Bili ste jedan od prvih gorljivih pristaša društvenih mreža. Nedavno ste otišli na mali „odmor“ od njih. Zašto ste napravili stanku? I što ste nakon toga zaključili?

Da su se društvene mreže pogoršale. Ja sam, na primjer, dijelio besplatan sadržaj na Facebooku, a danas mi žele naplatiti prikazivanje besplatnog sadržaja. Činio sam to u pokušaju stvaranja boljega svijeta, ali bila je to samo iluzija.

10.) Što bi Čarobnjak rekao ljudima koji su iskusili trolanje, predrasude, rasizam i napade na društvenim mrežama? Kako bi se trebali ponašati?

Mislim da je najgore u ljudskim bićima izašlo na površinu jer su napadi skriveni iza anonimnosti. Mene to ne brine previše jer blokiram odmah nakon prvog napada i točka. Ali drugi se osjećaju povrijeđeno – i to čini Dušu Svijeta tužnijom.

11.)  Pogađaju li Vas lažne vijesti? Kako kontrolirate svoju privatnost, ako je to uopće još moguće?

Nije moguće, ali čini mi se da se ta tema ponovno preispituje. Nadajmo se da će se donijeti stroži zakon protiv zadiranja u privatnost i lažnih vijesti.

12.)  Paulo, često je lirsko ja u Vašim knjigama žena. Često sebe stavljate u njihove pozicije i Vaši veliki likovi su žene. Koliko u Vama ima ženskog duha?

Ja sam muško i žensko. Žena je moja kreativna strana i tako je mnogo više prisutna kao glavni lik u knjigama.

13.)  Jeste li upoznati s neofeminističkim pokretima, poput #MeToo, protiv uznemiravanja, i #Timesup, koji poziva na jednakost u uvjetima rada za žene? Mislite li da su opravdani? Hoće li uspjeti?

Ovisi o tome kako će se glavni sudionici postaviti u pojedinom slučaju. Pomalo me brine kada vidim da se u nekim trenucima time manipulira kako bi se privukla pozornost. Ali, suočimo se s time (i ovo je u knjizi), žene su prijemčivije i puno svjesnije od muškaraca, i znat će se snaći.