Slavlje može biti ritual sjećanja na nešto važno. Slavimo rođendane i vjenčanja, diplome, poslovne uspjehe, sportske pobjede, slavimo osobne i društvene, kulturne i vjerske trenutke. Slavlje obično dijelimo s drugima, katkada bučno i burno, ponekad posve tiho. Slavlje je veličanstven trenutak velike ljepote, no nije li to i sam život?

Često zaboravljamo da nam nisu uvijek potrebna velika postignuća ili važne obljetnice. Nisu nam potrebni darovi, svečana odjeća, poseban ritual da bismo slavili i neke naizgled nevažne trenutke svog života. Jer svaki trenutak života u kojem smo zdravi i slobodni, u kojem znamo da postoji netko tko nas voli, u kojem imamo svoje mjesto i ulogu u velikoj slici svijeta jednako je dobar razlog za slavlje.

Trebali bismo naučiti slaviti sve – sunčano jutro, hranu na stolu, zagrljaj, kišni dan, ljubaznu riječ, smijeh, suze... Sve to uzimamo zdravo za gotovo i često zaboravljamo da je svaki trenutak jedinstven i neponovljiv.

Slavlje na najdubljoj razini znači svijest o tome da možemo biti zahvalni na daru života koji nas vodi iz trenutka u trenutak, kroz izazove i prilike, iskušenja i pobjede prema mudrosti, sreći i miru. Tada možemo iskreno i spontano slaviti svaki trenutak života tako da njegujemo dobrotu, podržavamo i radimo sve što donosi svjetlost i ljubav.