1. Prvi korak podrazumijeva podsjećanje na povredu (uvredu) koju ste doživjeli. Worthington ističe kako je izuzetno važno dopustiti sebi da osjetite i priznate jačinu i veličinu bola i ljutnje zbog onoga što vam je učinjeno.
2. Sljedeći korak sastoji se u pokušaju da shvatite počinitelja i sagledate situaciju iz njegove perspektive, razumijevajući prilike i okolnosti s kojima se počinitelj u danom trenutku suočavao.
3. Sada trebate sami odlučiti da sebi i počinitelju date dar u obliku opraštanja, bez obzira na to je li počinitelj taj oproštaj tražio ili zaslužio. Opraštanje, naime, nije povezano s počiniteljem, nego s odlukom da sebe oslobodimo počinitelja i prekinemo sponu – začarani krug između njega i svog bola i bijesa.
4. Sljedeći korak podrazumijeva obvezivanje u vezi s javnim istupanjem kad je u pitanju oproštaj. Iako zvuči pompozno, ovaj čin zapravo može biti običan razgovor sa psihologom, savjetnikom, prijateljem ili članom obitelji, u kojemu će žrtva glasno izjaviti da nekome oprašta. Cilj ovog koraka je da sebe na taj način podsjećate kako ste donijeli ovakvu odluku i stojite iza nje.
5. Posljednji korak podrazumijeva neodstupanje od oprosta. Jednom kad odlučite nekomu oprostiti i time sebe oslobodite i te osobe i te traume, budite jaki i ustrajni u svojoj odluci, čak i kad naleti bola, bijesa i tuge preplave vaš um i tijelo.
.png)
.png)
