Nizozemska psihologinja Lidewij Niezink mjerila je empatične reakcije tako što je sudionicima istraživanja govorila o mladoj ženi koja je pretrpjela tešku nesreću i postala invalid u kolicima. Zatim su ispitanici odgovarali na pitanja kako bi se utvrdilo u kojoj se mjeri poistovjećuju i suosjećaju sa ženom.

Otkrila je da najempatičnije reagiraju ljudi koji su skloni uspoređivati sebe i druge. Kad se takvi ljudi usporede s nekim tko je u težoj situaciji, proživljavaju negativne emocije poput napetosti, uznemirenosti, tjeskobe i razdražljivosti. Prema Lidewij Niezink, te su emocije zapravo izraz empatije.

Uspoređujući empatične reakcije različitih ljudi, zaključila je da se motivi za pružanje pomoći rođacima razlikuju od motiva za pomaganje prijateljima. A veću empatiju osjećamo prema prijateljima! „Ovo iznenađuje, jer se obično misli da je empatija najprisutnija u rodbinskim odnosima. No unutar obitelji ljudi si pomažu jer je to društvena obveza i jer se to od njih očekuje.

S druge strane, dok rodbinu ne biramo, prijatelje biramo prema sklonostima pa je među prijateljima empatija izraženija“, veli. „Kad pomažemo prijatelju ili neznancu, tada je u prvom planu empatija. No kad pomažemo rodbini, činimo to jer očekujemo reciprocitet, povrat usluge.“ Ipak, ako pružajući pomoć drugome i sami ostvarujemo korist, ne znači da naši izvorni motivi nisu altruistični i plemeniti.