Svaki je život pun poučaka, pogrešaka i uspjeha, pa tako i moj. Zaista je izazovno izdvojiti najvažnije naučene lekcije. Čini mi se najvažnije podijeliti ono što mi pomaže živjeti u unutarnjem osjećaju radosti i zadovoljstva. Evo mojih poučaka:

1. Zadrži djetinje u sebi.

Važno je da si dopustimo da u nama i dalje ostane onaj dio koji ima osobine karakteristične za djecu: znati se i dalje radovati sitnicama, uzbuđeno otkrivati nove stvari, biti spremni smijati se i sebi i situacijama. I ne pristupati životu previše ozbiljno. Primjer ovog pristupa bilo mi je shvaćanje majčinstva. Ni u jednom trenutku podizanje svojih dvaju sinova nisam shvaćala kao „veliku odgovornost odgoja“, nego prvenstveno kao zajedničku igru i otkrivanje svijeta.

2. Tvoji su odnosi s drugima onoliko dobri koliko je dobar tvoj odnos sa samim sobom!

Najvažnije je biti u ravnoteži sa sobom – biti zadovoljan i ispunjen na način koji te čini sretnim. Kad radim stvari koje volim, dopuštam si kreativne trenutke; kad odvojim vrijeme za sebe i družim se s ljudima s kojima mi je lijepo – nastaju unutarnji mir, radost i stabilnost,  tada mogu pomagati i drugima da budu sretniji. Tada mi je puno lakše biti ljubazna, tolerantna i nasmiješena. Ako, nasuprot tome, samu sebe zatrpam poslom i obavezama pod motom „sve ja to mogu“, drugima mogu ponuditi samo vrlo slabašan i iscrpljen osmijeh.

3. Uvijek imamo izbora i svaki dan možemo iznova odabrati kako će izgledati naš život.

Ništa nije uklesano u kamenu i ništa nije veće i jače od tebe. To znači da se nikad ne treba osjećati žrtvom okolnosti. Uvijek postoje izlazi i rješenja. Tvoj život je TVOJ i trebaš ga kreirati na SVOJ način! Važno je znati da možeš doslovno kreirati svoj vlastiti svijet, imaš tu moć! Kad sam odlučila kreirati Centar Sretan dan, nisam ni bila svjesna da zaista kreiram jedan mali svijet za sebe. Svijet u kojem se odvijaju radionice, u kojem se oči sjaje i srca pjevaju. I već deset godina živim prvenstveno u tom svijetu, okružena divnim ljudima, u prostoru kakav ja želim da bude, radeći posao koji si sama osmišljavam. Da, moguće je. Zamisli kako bi bilo da svatko od nas kreira svoj svijet u kojem uživa i izražava svoje talente i zatim se svi ti svjetovi spoje!

4. Slušaj na prvome mjestu srce i intuiciju, pa tek onda glavu.

Ono što se razumu može činiti kao sulud potez može biti najvažniji korak u tvom životu! Kad umjesto iz glave ili ega živimo iz vlastitog duha i duše, svaki je dan puno radosniji i naš je put jasniji. Kad koristimo svoje darove, osjećamo se istinski živi. Šteta je zanemariti ih. Šteta je da zakržljaju.

S velikom radošću pretvaram jedan po jedan zov svog srca u stvarnost, stavljajući u pogon svoje darove. Osjetila sam zov da prevedem meni najdražu knjigu Sonije Choquette i već je godinama izuzetno čitana. Zov za promjenom zanimanja pretvorio me nakon dvadeset godina bavljenja arhitekturom u učiteljicu ostvarivanja snova. Sedam godina slikala sam u jednoj grupi. Zov pisanja prizvao je pisanje kolumni za jedan portal i magazin i napisala sam svoju prvu knjigu. Svi smo rođeni s jedinstvenom kombinacijom sposobnosti i darova. Budite sve što čeznete biti!

5. Budi hrabar!

Hrabrost je za mene oduvijek bila uzbudljiv pojam, hrabrost je prag koji nas dijeli od života kakav želimo živjeti. I baš kao što sam se u djetinjstvu morala popeti na vrh drveta ili brda, skočiti s velike visine u more i skočiti padobranom (bez obzira na to slijedi li me netko ili ne), tako sam i u životu birala hrabrost – vođenje vlastitog posla, potpuna promjena zanimanja u 45-oj, odlazak na drugi kraj svijeta kako bih slijedila svoje snove. Ponekad je iz mreže svakodnevice zaista teško iskočiti, ali kad se uspijemo otrgnuti u vlastitu avanturu, tu doslovno započinje čarolija!

6. Čudesno i magično zaista postoji, ovdje, stalno je oko nas!

Otkad mi je prije 20 godina Sonia Coquette otkrila ovu spoznaju, pronalazim čudesno na svakom koraku. I raduje me što anđeli postaju sve popularnija tema i sve više ljudi razgovara o neobičnim manifestacijama. Zapažajte ljepotu, tražite dobrotu i vjerujte u čuda.

7. Njeguj pozitivan stav u svim situacijama.

Jesu li mi uvijek cvale ruže? Zapravo je najvažnije kako se prema teškim stvarima postavljamo. Primjerice, moj sedam godina mlađi brat rođen je s težom mentalnom i fizičkom retardacijom. Cijeli moj život nikada nisam čula svoje roditelje da su se požalili kako im je teško. Svi smo to prihvatili kao normalno i tražimo lijepe trenutke u situaciji kakva jest. Imala sam veliku i tešku krizu u braku, ali iz te je krize izašlo puno snažnih životnih lekcija i važnih koraka i danas je prvenstveno gledam kao veliko učenje i važno duhovno i životno iskustvo. Ne vraćam se više na to i uživam u lijepom sada.

Život nam donosi ponekad lake, a ponekad teške trenutke, sve je to dio života. Mi odlučujemo hoćemo li dodatno sami sebe ranjavati udarima koje nam život donese ili ćemo uvijek biti usmjereni na rješenja, mogućnosti i potragu za dobrim.