Stres na poslu nikad nije uzrok

Smiješno je kako u posljednje vrijeme, gotovo u svim medijima, naletim na termin sagorjelost, pregorjelost, burnout. Većina ga upotrebljava nepromišljeno jer sindrom burnouta nije nešto što ti se iznenada dogodi i traje samo nekoliko dana. Liječenje, odnosno vrijeme koje je potrebno da opet dođeš k sebi, traje od dvije do pet godina! A ljudima koji dožive burnout potrebno je više mjeseci odmora, pa i godina.

Prečesto čitam i slušam potpuno neozbiljne interpretacije – da je glavni uzrok burnouta stres na poslu.

Hm, to jest važan razlog, dodatni razlog, ali to nikad nije uzrok. Uzrok pregaranja uvijek je odnos prema samome sebi, prema drugima i prema svijetu - naše osnovne mentalne postavke, a programe tih postavki dobili smo u djetinjstvu. U dugotrajni stres gura nas naš način djelovanja po programu preuzetom iz djetinjstva, koji je u djetinjstvu možda za nas značio obranu, ali ne djeluje više kad odrastemo.

Odjednom više nisam bila sposobna ni za što

Godine iscrpljenosti i onda - puf! Zaista dođe preko noći, kao meni. Odjednom više nisam bila sposobna ni za što, ni psihički, ni fizički. Kad bih pomislila da se odvezem do trgovine, plakalo mi se, bilo mi je slabo. Prije sam bila sportašica; svaki sam se dan bez poteškoća penjala na Šmarnu goru, a kad bih sad pomislila na nju, rasplakala bih se.

Moj organizam to više nije podnosio. Nisam podnosila zvono telefona, zvuk televizora i radija, čak ni glazbu, bez koje prije nisam mogla živjeti. Kad bih pogledala u mail­box i vidjela na desetke neodgovorenih e-mailova, mislila sam da sam gotova. Nisam izdržala. Više tjedana sve sam te naprave imala utišane i na mirovanju. Nisam podnosila ni telefonske razgovore s bliskim ljudima, nikakve kave. Čak i šetnja, duga približno 15 minuta, bila mi je problem, a nekad sam mogla šetati satima jer sam stvarno bila u kondiciji.

Potpuni raspad organizma

Kod burnouta riječ je o potpunom raspadu organizma, psihičkom slomu. Ne, nisam bila luda. Nisam izgubila dodir sa stvarnošću, ali sam dobila, kao čisti školski primjer, panični poremećaj, dakle napadaje panike, koji su redovno bili na mom repertoaru. Pojavila mi se i opća anksioznost.

U toj bitki, kad je moj mozak divljao, sve je bilo prožeto neprestanim brigama koje nisam mogla zaustaviti, a k tome sam još i jedan mjesec patila od nesanice. Nisam htjela piti antidepresive. Ne znam otkud mi ta snaga. Znam samo da sam željela trijezna riješiti svoje poteškoće, ući u njihovu srž, bit.

Snaga je u nama

Već čujem nekog tko misli: Ah, pa onda nije bilo tako strašno. A, ne, ne! Bilo je tako nepodnošljivo teško da ni danas ne znam kako sam izdržala. Zapravo, znam. Snaga je u glavi, u mislima i uvjerenjima. Snaga je u nama samima. I kad sam jednom u napadaju panike koji se dogodio usred noći, dok sam spavala, udarila o krevet, zaklela sam se da ću sve to riješiti. Kad sam to stvarno odlučila s namjerom, stvari su se počele popravljati, naravno, uz svakodnevni težak rad.

Spor život, meditacija, usredotočenost na trenutak, čitanje knjiga, izmjena misli, uvjerenja i ljudi. Počela sam raditi stvari u kojima sam uživala, novinarstvu se više nisam vratila, i neću, iako sam u tome bila dobra, ali nastavila sam pisati. Napisala sam prvu knjigu Na tesnobi, potom i knjigu Na boljše, a sad u Sloveniji izlazi i moja treća knjiga, Odnosi, gdje u jedanaest kratkih priča opisujem bliske međuljudske odnose. Pišem i blog Berem, a imam i svoj kanal na YouTubeu, gdje se okuplja sve više ljudi.

Danas živim sa smislom

Zauzimam se za miran, usporen i polagan život, u kojem ne gubimo glavu u ludoj žurbi, nego živimo ovdje i sada. Idem u šumu svaki dan. Prije godinama nisam vidjela danje svjetlo jer sam po cijele dane radila u zgradama bez prozora.

Držim predavanja o odnosu prema sebi, prema drugima, prema svijetu. O stresu, o tome kako naći sebe, zašto je nužna samoća da se susretnemo sami sa sobom i kako tek onda možemo graditi odnose s drugima.

Učim svaki dan. Volim svoja nova znanja i ljepotu uživanja u životu. Znam da je moguće promijeniti se, doslovno. Trebamo se okrenuti prema sebi, suočiti sa sobom, postati svjesni i svaki dan pokušavati biti bolji, natjecati se sami sa sobom, a ne s drugima i početi graditi snove za sebe, a ne za druge. Zadovoljan čovjek oko sebe stvara sretan svijet.