Jedna od najžalosnijih stvari koje si iz neznanja ili straha možemo učiniti je podrezati krila. Neki se odriču slobode radi sigurnosti, neki da bi udovoljili bližnjima, neki radi slike o sebi koju prezentiraju drugima. Često to ...
Izvor: Marko Grubišić
sloboda
Izvor: Marko Grubišić
Zabrane iz djetinjstva
Jedna od najvažnijih stepenica na putu osobnog razvoja je oslobađanje od ograničavajućih obrazaca ponašanja koje smo usvojili tijekom djetinjstva.
Svatko od nas je odrastao u specifičnim uvjetima u kojima smo dobivali i ono što nam treba i ono što nam ne treba. Neke stvari koje nam kao svjesnim, odraslim pojedincima ne trebaju su razne psihološke zabrane.
Eric Berne, osnivač psihoterapijskog pravca zvanog transakcijska analiza navodi niz. Neke od njih su: zabrana na život, na mišljenje, osjećanje, sreću, uspjeh i razvoj.
To su one slavne roditeljske izjave tipa: Bolje bi bilo da te nisam ni rodila, Nisi tu da misliš, nego da slušaš, Kad te dohvatim, imat ćeš pravi razlog za plač, Veliko veselje uvijek završi u suzama, Ne možeš ti to, nije to za tebe, Ne znaš ti što je život, bolje ti je da uživaš dok možeš i slično.
To nije moje
Postoje i mnoge druge zabrane koje prihvaćamo u drugim bitnim odnosima. Tako djevojka koja je u dugoj vezi s ljubomornim muškarcem može steći zabranu na privlačnost. Muškarac pored ambiciozne, natjecateljski nastrojene žene može steći zabranu na uspjeh. No koliko god je različitih vrsta konopaca kojima možemo biti sputani, toliko je i načina da se oslobodimo takvih ograničenja.
Ne postoji dovoljno dobar izgovor za nepreuzimanje odgovornosti za svoj život u svoje ruke. Kukanje, okrivljavanje i kritiziranje odraz su nedostatka hrabrosti. Oni koji iskreno žele napredovati i istraživati sebe, pronalazit će načine da to i učine.
Promjene ponekad nisu jednostavne, ali osjećaj slobode nakon rješavanja obrazaca ponašanja kojima je istekao rok trajanja uistinu je vrijedan truda. Općenito gledano, kad je u pitanju psihološka zabrana, rješenje je u davanju dozvole.
Do oslobađajućeg otkrića da smijemo uživati u životu, pokazati svoje osjećaje i razmišljati na svoj način možemo doći u novim odnosima (partnerstvo, duboko prijateljstvo, odnos s terapeutom) ili samoanalizom ograničavajućih odnosa i obrazaca razmišljanja. Spoznaja da zabrane koje nosimo u glavi „nisu naše“ i da je bez njih mnogo ljepše živjeti donosi veliko rasterećenje i daje novu dimenziju osjećaju osobne slobode.
sloboda
Izvor: Marko Grubišić
Rasipanje energije
Psihološke naredbe su na sličan način ograničavajuće kao i zabrane. Takve poruke, kad se usađuju u nevinu, otvorenu psihu djeteta ostaju duboko zabilježene. Mnogi ljudi zbog toga misle da su jednostavno takvi, da su se s tim rodili i da je to nepromjenjivi dio njihove ličnosti.
Eric Berne razlikuje nekoliko najčešćih psiholoških naredbi i naziva ih pokretačima. Oni su okidač za našu podsvijest koja nas onda tjera na određeno ponašanje, bez obzira na realan kontekst. Na primjer, pokretačka naredba „budi jak“ temelji se na ignoriranju, negiranju, kažnjavanju ili posramljivanju djetetovih izvornih osjećaja.
U tradicionalnom patrijarhalnom odgoju ovaj pokretač je čest i ponekad dovodi ne samo do skrivanja osjećaja nego i do potpune emotivne hladnoće. S druge strane, isti taj odgoj u djevojčice usađuje pokretač pod nazivom „udovolji drugima“, zbog čega mnoge žene ne pronalaze način da se bez osjećaja krivnje „izbore za sebe“. Česte naredbe koje direktno ili indirektno mogu biti usađene u psihu djeteta su i „budi savršen“ ili „radi teško“.
Nakon što se čovjek navikne funkcionirati na temelju ovakvih pokretača, prilično mu je teško shvatiti da mu oni samo troše energiju. Jer, ispod naredbe je uvijek skrivena neka usvojena životna vrijednost: snaga, altruizam, izvrsnost, radišnost. Zato se ljudi vežu za svojeg pokretača i boje se da će, izgube li ga, ostati bez nečeg doista vrijednog.
Međutim, oni predstavljaju vrstu psihičke prisile i tek kada ih se oslobodimo, možemo biti istinski snažni, altruistični, kvalitetni i radišni. Umorni od pokušaja da ostvarimo sve te iracionalne želje, dobro se osjećamo tek kada dignemo ruke i odustanemo, kada prestanemo vjerovati u svrhovitost svojeg pokretača.
