Ljubaznost je ugrađena u sve nas, kod nekih kultura nešto više nego kod drugih, ali to je univerzalni obrazac ponašanja koji koristimo da uvjerimo druge kako im ne želimo ništa loše, pažljivi smo prema njihovim potrebama i pokazujemo empatiju prema ljudima oko nas.

Izreka "oprosti" postala je pristojna fraza. No, koliko stvarno mislimo to što izgovorimo? Koristimo tu riječ da bismo pokazali kako priznajemo da smo učinili nešto pogrešno, a nismo imali lošu namjeru. Koristimo je zato što smo u drugoj osobi izazvali neku vrstu nezadovoljstva, a možemo to izgovoriti čak i ako to uopće ne mislimo i samo kao sredstvo za razrješenje nekog neslaganja.

Naravno, riječ "oprosti" ima mjesto u svakodnevnom životu, na primjer kada slučajno naletimo na nekoga, kad izražavamo suosjećanje ili empatiju prema drugoj osobi ili izražavamo iskreno žaljenje zbog pogreške. No, u određenim situacijama, postoji mnogo bolji način da se ispričamo koji, ne samo da ispunjava potrebu za ispričavanjem, već i omogućuje drugoj osobi da se osjeća puno bolje.

"Oprosti" je važno, ali ima svoje mjesto

Izgovaranje riječi "oprosti" može se staviti u istu kategoriju ljubaznosti kao i "hvala", jer kada kažemo da nam je žao, zapravo pokazujemo svoju slabost. Nesvjesno, smanjujemo svoju vrijednost i štetimo svom samopouzdanju ispričavajući se za postupke i okolnosti.

Na primjer, ako zakasnimo pola sata na susret s prijateljem, kad kažemo "oprosti" otkrivamo svoju pogrešku (u ovom slučaju nedostatak točnosti). Dakle, ispričavamo se prijatelju što je zbog nas izgubio svoje vrijeme, ali također tako predstavljamo sebe kao nesposobnu osobu.

Moć izgovorenog "hvala ti"

"Hvala" se upotrebljava za izražavanje zahvalnosti drugima. To su vrlo moćne riječi kojima dajemo osobama oko nas. Količina zahvalnosti koju izražavamo i naša sposobnost da iskreno kažemo „hvala“ snažno utječu na odnose s drugima.

Iako se isprika smatra ispravnom reakcijom na nešto što smo učinili pogrešno, ona vodi do toga da drugi ljudi cijene našu ljubaznost i dobar odgoj, ali budući da se može pretjerano koristiti, zapravo može postati prazan, automatski odgovor bez iskrenog, stvarnog značenja.

"Hvala" nasuprot "Oprosti"

Izgovarajući “hvala” identificiramo drugu osobu i prepoznajemo njihov doprinos. U primjeru kašnjenja od pola sata na susret s prijateljem, izražavamo zahvalnost umjesto isprike, što njeguje osjećaj pozitivnosti između dvoje ljudi, pokazuje da cijenimo vrijeme koje je prijatelj proveo čekajući nas, umjesto da se ispričamo zbog svoje pogreške, odnosno svoje loše procjene vremena. Čineći tako, ne umanjujemo sliku sebe, ni onoga što osoba misli o nama, već zahvaljujemo osobi za nešto što je ona učinila.

"Hvala ti na strpljenju" pokazuje zahvalnost, dok "tako mi je žao, uvijek kasnim" nije baš izraz zahvalnosti osobi koja je čekala.

"Hvala ti na slušanju" je mnogo bolje od "Oprosti što sam puno pričala", jer pokazuje zahvalnost za njeno vrijeme i prijateljstvo, umjesto otkrivanja niskog osjećaja vlastite vrijednosti s pretpostavkom da osoba nije željela slušati nas.

Recite "Hvala ti što si proveo vrijeme sa mnom" umjesto "Oprosti što sam ti oduzela vrijeme" jer iznosite pretpostavku o drugoj osobi otkrivajući svoje uvjerenje da niste bitni ni dovoljno vrijedni da uzmete nečije vrijeme.

Ako se zaista želite ispričati nekome na autentičan način, recite nešto povezano s tom osobom. Recite "hvala" na način koji pristaje situaciji i pojasnite zbog čega nekoga cijenite jer vam je darovao svoje vrijeme, te naglasite koliko vam znači. Lako je izreći "oprosti" i, iako to možemo reći od srca i čini se kao pristojan odgovor, pritom im nehotice uskraćujemo zahvalnost.

Prepoznajući osjećaje druge osobe i priznajući ih, hvalimo nešto što je učinila zbog nas i dopuštamo joj da nas vidi u pozitivnijem svjetlu. Naposljetku, nitko nije savršen i svi možemo učiniti nešto pogrešno, pa se sljedeći put, kada se nađete u situaciji u kojoj biste se trebali ispričati, sjetite da je "hvala" moćnije od "oprosti".


Izvor: www.serenityzonetherapy.com