Nada u prvom redu i postoji zato što sad, u ovom trenutku, nešto nije dobro ili mi sami ne možemo prihvatiti ono što jest. Stoga nas nada može povesti u dva smjera.

Ako ne možemo prihvatiti stvarnost onakvu kakva jest, nada nam daje unutarnji oslonac kako bismo se pripremili za trenutak buđenja. Nada ostavljenog ljubavnika da će mu se ljubav vratiti ili nada teško bolesne osobe kako će joj neko čudo donijeti ozdravljenje ili nada da ćemo dobiti glavni zgoditak na lotu i riješiti sve svoje životne probleme...

Držimo se tankim nitima za vlastite želje i projekciju života, čak i kad ih stvarnost demantira. Nada nam tada daje dragocjeno vrijeme, neophodno da se ne bismo raspali, kako bismo uz njenu podršku duboko negdje u sebi skupili snagu za prihvaćanje stvarnosti. No, ne zaboravimo, prizvana nadom, čuda se ponekad stvarno događaju!

Ako su naše želje i planovi u suglasju sa stvarnošću, nada nas je svojim optimizmom i veseljem već povela u budućnost. Oslanja se na uvjerenje da ćemo zakoračiti na čvrsto i sigurno tlo. Nada nas snaži i tješi ako je potrebno jer iza nje stoji vjera u život, vjera u nevidljive sile svemira koje će posložiti stvari.

Pripazite ovdje! Posložiti stvari onako kako trebaju biti posložene, bez obzira na ono što smo mi sami zamislili da treba biti. Kad smo otvoreni prema životu i slijedimo bez otpora njegove nevidljive tokove, nada je zvijezda vodilja, vjetar u jedrima ili najljepša želja srca koja nam otvara pogled na naše beskonačne mogućnosti.