Što kada nismo sretni zbog dobre vijesti

Prije nekoliko dana, točnije 27. travnja započela je prva faza popuštanja mjera koje su nam propisane zbog krizne situacije prouzrokovane pandemijom koronavirusa. To je sjajna vijest te bismo očekivali da će početak povratka u normalni život u nama izazvati duboki osjećaj olakšanja, zahvalnosti, a vjerojatno i sreće.

„Trebali bismo“ biti sretni što popuštaju mjere koje su nam ograničavale normalan život. „Trebali bismo“ osjetiti olakšanje što se nazire kraj situaciji koja je mnogima od nas iz života privremeno oduzela puno toga vrijednog i važnog. „Trebali bismo“ biti zadovoljni svakim nagovještajem povratka u normalan život. Trebali bismo… međutim, što ako nismo?

Ako ovi dani popuštanja mjera kod vas nisu izazvali očekivano olakšanje već dodatnu tugu, napetost i tjeskobu, možda ćete barem malo odahnuti kad pročitate da su ovakve reakcije u potpunosti očekivane jer je u ovoj situaciji teško osjetiti jednoznačnu pozitivnu reakciju čistog olakšanja, zadovoljstva i entuzijazma zbog onoga što vidimo ispred sebe.

Pirovu pobjedu treba odtugovati

Jedan od razloga jest taj što je trenutno popuštanje mjera neka vrsta pirove pobjede. Da, one najavljuju da će nam biti bolje nego prije par tjedana, ali ne i da će nam biti dobro. Ako sve faze prođu u redu, u najboljem se slučaju možemo nadati „novom normalnom“, ali ne i onome što smo do sada poznavali kao normalno.

S time se može biti uistinu teško suočiti, u ovom trenutku vjerojatno i teže nego prije nekoliko tjedana tijekom kojih smo se mogli hrabriti nadom da ćemo svojim odgovornim ponašanjem u potpunosti riješiti problem. Sada jasno vidimo da popuštanje mjera neće označiti potpunu normalizaciju koju smo priželjkivali, što je gubitak koji treba odtugovati.

Osim toga, čak i ako ulazak u „novo normalno“ prođe u najboljem redu, sada je očigledno da nesigurnost i dalje neće nestati. Stalne najave drugog vala zaraze stalno nas podsjećaju da je opasnost i dalje tu. Prijetnja postoji, i to takva da nam je i dalje nevidljiva i da ne znamo kad će se pojaviti. Teško je živjeti s takvom neizvjesnošću.

Kad sloboda izbora izaziva tjeskobu

Također, tijekom pandemije proces odlučivanja nam je svima bio pojednostavljen. Imali smo jasne upute, znali što je dobro i loše, što smijemo i ne smijemo. Popuštanje mjera situaciju je dosta zakompliciralo jer nam se proširio prostor mogućeg djelovanja, pri čemu su upute za ponašanje postale nejasnije, a prostor za pogreške veći.

Prvi tjedan popuštanja mogli smo ići u veći broj trgovina, drugi ćemo moći i kod frizera, treći u kafiće, dakle svakim danom imamo više mogućnosti. Istovremeno, znamo da nije preporučljivo koristiti sve što bismo u teoriji željeli. Možemo otići kod frizera ili u kupnju, ali bi bilo bolje da ne odemo jer odlaskom i dalje možemo ugroziti sebe i drugog. Možemo poslati dijete u školu, ali na vlastitu odgovornost.

Imamo izbor, ali nam svaku odluku o korištenju relativne slobode koju imamo otežava znanje o mogućim negativnim posljedicama naših odluka zbog čega nas odlučivanje može iscrpljivati i izazivati nam popriličnu razinu nelagode i tjeskobe.

Hoću li donijeti pogrešnu odluku

Ako ovih imate osjećaj da ćete pogriješiti što god da napravite, to je očekivano. Nije čudno ni ako ste tužni jer, nakon svega što ste prošli, situacija i dalje nije bajna. Nije čudno ako ste pod stresom jer vam se ljudi previše približavaju dok vi i dalje pokušavaju držati fizičku distancu. Nije čudno ako ste zbunjeni, pa čak i ljutiti, jer su informacije i upute koje dobivate nedovoljno jasne, a ponekad i kontradiktorne. Nije čudno da ste umorni jer su posljednji tjedni bili iscrpljujući.

Pandemija koronavirusa oduzela nam je puno toga što smo smatrali normalnim. Popuštanje mjera nam to nije vratilo natrag. Štoviše, samo nas je još i više podsjetilo na ono što smo izgubili. Budućnost je i dalje nesigurna, odluke ovih dana teže nego ranije.

Utoliko, očekivano je da ovih dana niste „u sedmom nebu“. Veliko rješenja nema, jedino što nam preostaje je pojačano se brinuti o sebi, ne opterećivati se nepotrebnim odlukama te napuniti baterije što će nam pomoći da iduće faze što uspješnije prebrodimo.