Pokazuje li naš unutarnji kompas u pravom smjeru

Je li doista moguće prepoznati kad naš unutarnji kompas pokazuje pravi smjer? Znate li u kojem je smjeru podešen vaš unutarnji kompas i jeste li imali priliku osvijestiti njegovo postojanje ili jednostavno dopuštate vjetru i olujama životnih emocija da vas nose i upravljaju vama od prvog jutarnjeg trenutka do sklapanja očiju prije sna?

Duboko vjerujem da sve ono o čemu razmišljamo i način kako odabiremo emocije koje ćemo vezati uz svoje misli zapravo kreira trenutak, dan, mjesec i godine naših života. Kad bismo samo malo manje razmišljali o onim drugima, o okolnostima u kojima smo se, eto, „slučajno“ našli, o rješenjima, a ne problemima, o svemu onome na čemu imamo biti zahvalni (a toga je toliko mnogo) i o ljepoti postojanja samim time što smo tu, naš bi život lakše krenuo u željenom smjeru.

Ljubav izvire iz slabosti

Postoje samo dvije emocije iz kojih krećemo, a to su ljubav i strah. Ljubav poznaje samo dobro, i u ljubavi nema zavisti, uspoređivanja, omalovažavanja, prigovora, ljubomore, očekivanja, natjecanja, dok se upravo sve to nalazi u strahu. Ljubav je ona koja povezuje i spaja sve, a kad svoj kompas namjestimo u smjeru ljubavi, život postaje čudo, a čarolija nikad ne prestaje.

Možda će netko sada reći da je onima koji ovako razmišljaju lako i da nisu ništa prošli pa ne znaju. No kad u svojim dubinama znate da je ovo razmišljanje poteklo upravo iz dna, iz slabosti, straha, neznanja, nemogućnosti i svega onog zbog čega vam je bilo teško ustati iz kreveta i krenuti u dan, onda znate kako je sve moguće i da uvijek, ali baš uvijek, postoji izlaz iz svake situacije u kojoj se nađemo.

Mir umjesto gubitka kontrole 

Posljednja dva tjedna dogodilo mi se toliko situacija kad sam mogla izgubiti kontrolu, vrištati, uplašiti se, pobjeći, ali odlučila sam odabrati mir, usredotočenost i vidjeti što mogu učiniti kako bih na najbolji mogući način riješila izazove pred koje me život postavio.

Prošli tjedan moje je računalo dva puta otkazalo poslušnost, potpuno je prestalo davati znakove života, a u njemu su svi podaci mog rada u posljednje tri godine! Naravno, kao i većina nas, već veoma dugo nisam napravila back up.

Dan je naizgled krenuo odlično, sunce je već bilo visoko, inspiracija i kreativnost na najjače, sjedam za računalo, a kad tamo fatal error C0000. I ništa se ne događa. Gledam u njega, pričam s njim, pokušavam ne znam više što, no u idućem trenutku on odlučuje potpuno izgubiti bitku i ugasi se bez mogućnosti ponovnog paljenja.

U tom trenutku moja je prva pomisao bila: „Ma naravno da će raditi kad ga ponovo upalim”, ali to se ovoga puta nije dogodilo. Krenem googlati po mobitelu tražeći neko brzo rješenje, zvati servis, razmišljati o tome što sam sve izgubila od podataka, koliko dugo će sada posao stajati, kako ću dalje i potpuno svjesno odaberem da je sve u najboljem redu i da sigurno postoji neko rješenje, i to brzo.

Neočekivani preokret u pravom smjeru

Sjetim se svog dobrog prijatelja, s kojim se nisam jako dugo vidjela jer smo svi u svom nekom ludom tempu pa ne stignemo. Malo mi je bilo neugodno zvati zato što nešto trebam, ali sam mu se ipak javila. Kao i uvijek, bio je divan i podsjetio me na našeg zajedničkog prijatelja koji mi sigurno može pomoći. Nažalost, on nije bio dostupan, ali ja ne odustajem, šaljem poruku i uskoro stiže odgovor da se javim njegovom prijatelju.

Zovem na nepoznati broj i javlja mi se divna duša s druge strane i kaže da odmah donesem računalo i ne brinem se. Javim razvoj situacije prijatelju koji mi ga je preporučio i, kako se nismo dugo čuli, nastavimo pričati, a on mi ponudi da preuzme moje računalo kako ja ne bih po gužvi išla na drugi kraj grada.

Budući da sam ja već bila krenula prema servisu, i kako to život sve lijepo posloži, u isto vrijeme smo se našli u servisu, računalo je bilo spremno, a mi smo otišli na ručak i ispričali se za sve ove godine koliko se nismo vidjeli.

Fokus na rješenje a ne na problem

Osvijestiš tada kako je moglo sve skupa završiti drugačije da sam odabrala razmišljati drugačije i fokusirala se na problem, a ne na njegovo rješenje.

Možda će zvučati čudno, ali zapravo mi je drago što se sve to dogodilo. Da nije, ne bih vidjela dragog mi prijatelja, upoznala čovjeka koji čini čuda s računalima, napravila back up svih podataka i još jednom prepoznala kako me život uvijek voli i podržava.

Upravo to me potaknulo na razmišljanje kako ne možemo pogriješiti kada djelujemo iz ljubavi i slušamo svoj unutarnji kompas.

Ljubav budi ono najbolje u nama

Dopustite ljubavi da probudi ono najbolje u vama i iz vašeg života istisne sve ono čime niste zadovoljni i ispunjeni, da promijenite navike koje više ne primjećujete kao i životnu rutinu u kojoj ste zaglavili.

Najlakše je početi graditi svoj novi svijet temeljen na ljubavi kada krenemo od malih stvari. Od toga da sebe polako postavite na prvo mjesto, prihvatite sebe, volite i činite male korake kako biste što prije osvijestili tu ljubav prema sebi.

Krenite od jutra kad ćete primijetiti sve ono što vas okružuje, od kreveta i prostorije u kojoj se budite, preko svojih jutarnjih rituala, odjeće koju oblačite, doručka koji možda izostavljate. Odličan je trenutak upravo sada, počnite idućih nekoliko dana obraćati pažnju na to kako se vi osjećate sami sa sobom, kako vidite sebe i svijet oko sebe, koje su to male stvari koje možete promijeniti da biste se osjećali bolje i veselije.

Mijenjati svoj unutarnji svijet

Obični predmeti postavljeni u neki drugi dio vašeg doma unijet će dašak promjene i potaknuti vas da promijenite još nešto. Možete odabrati uvijek činiti isto, izgubiti se u količini obaveza, informacija, nedostatku vremena i samo prolaziti kroz život, a možete i početi primjećivati te na taj način mijenjati svoj unutarnji svijet, a time i doživljaj onoga što vas okružuje.

Što god odaberete, sigurna sam da nećete pogriješiti ako namjestite svoj unutarnji kompas u smjeru ljubavi. Čak i ako se izgubite, lakše ćete pronaći svoj put natrag. I ne zaboravite da u životu ne držite i ne čuvate ništa što vam nije drago i u čemu nema ljubavi i duše.