Kraj godine u nama izaziva potrebu da se okrenemo i pogledamo stazu kojom smo prošli. Mnogi pritom vide i lijepe i ružne stvari, jer je i od jednih i od drugih popločen naš put koji zovemo životom. Dobro i loše izmjenjuju se na tom putu kao i druge polarnosti: noć i dan, buđenje i san, toplo i hladno, gore i dolje.
Najduhovniji među nama na svaki kamen na tom putu odabiru gledati s pozitivne strane, nalazeći u svakom događaju priliku zapitati se: što iz ovoga mogu naučiti? Ne brinite se ako vam to ne uspijeva uvijek. Ljudi smo, a kao takvi i nesavršena bića. Gledati na svaki događaj sa zahvalnošću nije jednostavno, a ponekad je i jako teško. Kad je iza nas godina krize ispunjena problemima, gubicima, neizvjesnošću, kad je godina bremenita teškoćama kao što je ova kojoj brojimo posljednje dane, biti zahvalan ne samo da je teško već je mnogima i nemoguće. Vrijedno se stoga podsjetiti što je zahvalnost, zašto nam je važna i što njome dobivamo, a što bez nje gubimo.
Zahvalnost u hrvatskom jeziku nema istoznačnicu
Znači izricanje riječi hvala, iskazivanje osjećaja poštovanja za nešto što nam je dobrim dano ili učinjeno, za nešto čemu smo se nadali i što nam je ispunjeno, za primljenu milost. Rezultat je pozitivnih emocija ili stajališta o potvrdi neke koristi koju smo primili ili je očekujemo. Želite li je iskusiti u trenucima koji su za vas teški, prošećite se do mjesta gdje se pale svijeće u znak zahvalnosti. Osjetit ćete mir.
Zanimljivo je da je sustavno proučavanje zahvalnosti (iako je zahvalnost prisutna u mnogim religijama i tema je mnogih filozofa) počelo tek posljednjih desetak godina, vjerojatno zato što je psihologija tradicionalno bila usmjerena više na razumijevanje i rješavanje nevolja nego na poimanje pozitivnih emocija koje čovjeka ispunjavaju. Sada je sve više u fokusu traganje za srećom. Porastom životnog standarda, penjemo se i po ljestvici potreba, kako je to mudro zaključio veliki psiholog Abraham Maslow. Nije nam dovoljno zadovoljiti samo fiziološke potrebe – da imamo krov nad glavom i da smo siti, ili zadovoljiti temeljnu psihološku potrebu da smo sigurni. Potrebno nam je osjetiti se voljenima i pripadati, osjetiti poštovanje i samopoštovanje i na kraju ispuniti vlastitu svrhu: ostvariti svoje potencijale (samoaktualizacija) i božansko u sebi (transcendencija).
Ljudskom srcu uvijek nešto treba
Često kolokvijalno sve to ili dio toga nazivamo srećom, a tu počinju naši izazovi. Pjesnici su mudro zaključili, stihovi na tu temu kažu: Ljudskom srcu uvijek nešto treba/Zadovoljno nikad posve nije/Čim željenog cilja se dovreba/Opet iz njeg sto mu želja klije. (Petar Preradović, Ljudsko srce).
Razlikujemo se po shvaćanju svijeta koji nas okružuje, ali i po potrebama, pa i sreću definiramo na različite načine. Pojavom pokreta pozitivne psihologije, zahvalnost je postala fokus psihološkog istraživanja sreće. Istraživanja zahvalnosti unutar psihologije usmjerena su na razumijevanje kratkoročnih iskustava emocije zahvalnosti (stanja zahvalnosti) te na individualne razlike u tome koliko često osjećamo zahvalnost (svojstvo zahvalnosti).
Upravo vam zahvalnost može pomoći da prebrodite najteže trenutke. U početku, obavljajte jednostavnu vježbu zahvalnosti pišući o tome za što ste zahvalni svaki dan tijekom tjedna, a onda izaberite pet stvari za koje ste zahvalni za svaki tjedan, tijekom 10 tjedana. I živite u zahvalnosti:
.png)
.png)
