Lopta i igra umjesto razgovora

Sve je počelo u drugom razredu osnovne škole, kad sam baku zvao: ba-ba-bako! I nastavilo se. Do danas... U djetinjstvu me to nije osobito ljutilo ni smetalo jer sam se više igrao nego što sam bio ozbiljan tako da mi govor nije bio pretjerano bitan.

Sva moja pažnja bila je usmjerena na rukomet, a u školi sam prolazio odličnim uspjehom usprkos govornoj mani. Da, bilo je tu zezanja, smijanja, ismijavanja i vrijeđanja načina na koji govorim i kako krivim lice pokušavajući izgovoriti određeno slovo ili riječ, ali sve u granicama dječje normale.

Kako sam cijeli svoj život posvetio sportu, glavni moto mi je bio Brže, više, jače. Što više digneš utega, bit ćeš jači; što više i bolje odradiš ove ili one vježbe, bit ćeš bolji; što brže napraviš ovu vježbu, bit ćeš brži na utakmicama kad je to najvažnije. Poslije, nakon rukometa, ista stvar se ponovila u ostalim sportovima, a i na Kineziološkom fakultetu koji je fizički vrlo zahtjevan.

Govor kao sredstvo preživaljavanja

Život mi se sastojao od ponavljanja i pokreta, što više, što bolje i što jače kako bih se usavršio i bio što bolji. Govor se nije mijenjao... Dapače, bio je jako čudan. Jedan dan odlično, jedan dan katastrofa, jedan dan sam pričao cijeli dan, drugi nisam želio progovoriti ni izaći iz kuće. Nemam konstantnu govornu manu. Ona se mijenja ovisno o... Zapravo, ni dan-danas pojma nemam ovisno o čemu.

No, kako sam ulazio u svijet odraslih gdje je govor sredstvo za, rekao bih, preživljavanje, dolazim do problema. Prvo, ne mogu tečno prezentirati, argumentirati, raspravljati, napadati i braniti se - i tu dolazimo do prvog problema, a taj je da su svi bili dominantniji od mene, najviše zato što su govorili tečno. Osim toga, povijest nas uči da su ljude s govornom manom smatrali blago retardiranima, što nije istina, ali je praksa. I iskreno, nekad kad "zapnem" s izgovorom, tako i djelujem (ja to smijem reći).

Načela joge primijenjena u govoru

Jogom sam se počeo baviti kako bih postao fleksibilniji i zato što je moj otac bio vlasnik prvih joga centara u Hrvatskoj. Joga me nije pretjerano privlačila, iskreno, smatrao sam je pomalo dosadnom. Sva sreća pa sam imao oca koji je uspio nešto što nije nijedan logoped koje sam godinama posjećivao – primijeniti načela joge na vježbanje, i konačno, poboljšati moj govor.

Joga:

Ništa u vježbanju joge ne ide na guranje, trzanje ili forsiranje. Ako možeš - možeš, ako ne možeš - zaustavi se gdje možeš i strpljivo gradi svoj napredak. Ako ne možeš, nađi način na koji ćeš postupno doći do željenog položaja.

Govor:

Ako zapneš, stani. Ne forsiraj riječ jer će trajati vrlo dugo. Prestani govoriti, umiri se i probaj ponovo. Ako ne ide, nađi drugu riječ ili strukturiraj rečenicu i redoslijed riječi tako da možeš, što se pokazalo vrlo uspješnim.

Joga:

Misli, stres, brige i probleme i sve nepotrebno što unesemo tijekom dana, na satu joge otpustimo. Taj jedan sat koncentrirani smo na sebe i svoju dobrobit. Dajemo „kontru“ radnom danu. Dajemo „kontru“ kaosu s mirom.

Govor:

Stres, panika i kaos govoru čine samo loše. Svakim stresorom koji percipiramo govor postaje sve gori i gori. „Mirna“ glava, kontrola stresa i koncentracija na pravilan izgovor svake riječi uvelike pomažu tečnom govoru.

Joga:

Disanje je lijek koji je besplatan i prvi u borbi protiv stresa. Na satu umirimo disanje, uskladimo ga s pokretom, produbimo ga i usporimo. Usmjeravanjem pažnje na disanje uklanjamo sve nepotrebne misli, umirujemo um od dnevnog kaosa i donosimo sebi toliko željeni odmor.

Govor:

Umiri disanje. Prvo udahni pa s izdisajem počni govoriti. Uskladi disanje s riječima i spajaj riječi u jednom dahu kako bi govor bio što povezaniji i tečniji. Sklad daha i govora. Sklad daha i riječi. Ova mi je jogijska praksa najviše pomogla.

Predavač s govornom manom

I tako sam od dječaka, kojem su govor i joga bili nevažni i sekundarni, postao osoba kojoj su joga i sve njezine vještine (asane, meditacije, vizualizacije, vježbe disanja) postale primarne stvari u životu i uvelike su sudjelovale u poboljšanju govora.

Ne samo da bih se nosio s govornom manom nego kako bih se nosio sa životom i svime što on donosi. I tako sam od dječaka koji se često nije javljao na telefon ili izlazio iz kuće postao "predavač s govornom manom" koji je dosad održao više od 200 predavanja pred velikim auditorijima i personaliziranih, "jedan na jedan" edukacija. Ako sam ja uspio, možete i vi! Vjerujte mi!