Zbog iščekivanja boljih vremena

U tim skromnijim vremenima, znamo ih s naklonošću nazivati i „dobra stara vremena“, bilo je uglavnom jednostavnije, a slijedom toga doživljavala su se mirnijima, pa i sigurnijima. Poprilična materijalna bijeda, mjereći je današnjim mjerilima, nije se u to vrijeme baš osjećala takvom. K tome, za one starije bilo je to vrijeme mladosti, zdravlja i snage.

Međutim, sigurno je nečeg, što bi moglo opravdati sintagmu „dobrih prošlih vremena“, bilo više nego danas, a to je iščekivanje boljih životnih uvjeta i nerijetko spominjane „svijetle budućnosti“. Vjerojatno je to iščekivanje bolje i svijetle budućnosti jedna od dragocjenosti što smo ih na putovanju u „blagostanje“ izgubili.

Zbog današnjeg pokvarena stroja koji nitko ne zna ni popraviti ni zaustaviti

Danas je naša civilizacija suočena s nizom ozbiljnih opasnosti i iskušenja koje globalni liberalni kapitalizam, kao pokvareni stroj koji nitko ne zna ni popraviti ni zaustaviti, stalno proizvodi i uvećava. Stoga oni koji razmišljaju o budućnosti, i imaju hrabrosti o njoj govoriti, opisuju je s manje ili više naglašenom nelagodom i/ili strahom. U najnepovoljnijoj su situaciji oni mladi ljudi koji bi se trebali odlučiti na rađanje djece.

Njihove dvojbe i strahove naši demografi i kreatori tzv. demografske obnove naprosto ne pretpostavljaju, ne „osjećaju“ niti istražuju, premda o tome ima dovoljno iskaza na internetskim forumima i blogovima. Nisu čuli čak ni „dijagnozu“ koju je svojevremeno izrekao papa Ivan Pavao Drugi: „Kolijevka Zapada je prazna, Zapad se boji budućnosti“.

Zbog toga što smo obilje platili gubitkom sigurnosti

Postoji dakako i velik dio onih koji kao ribe u vodi plivaju u materijalnom i tehnološkom obilju, potiskujući iz svijesti dvojbe i nelagodu o kojoj sam malo prije govorio, igrajući se svojim gadgetima i modnim novitetima, zakvačeni za sveprisutnu „drogu iz utičnice“ i dopuštajući da ih napredak, kako bi rekao Krleža, nosi kao „velika voda“, plivajući u njoj i polagano se, u vrijednosnom i ljudskom smislu, gušeći u njoj.

Dakle, odnos prošlih skromnijih vremena i onih koje upravo proživljavamo nije baš jednostavan. Naše materijalno i tehnološko obilje platili smo gubitkom sigurnosti, neizvjesnošću, strahovima i zamućenim perspektivama. Razumije se, mnogo toga je još neistraženo, premda snažno djeluje u našim postupcima, odlukama i životima.