Dijeliti
Uspone u etape, staze na korake, dane na trenutke. Dijeliti dobro i zlo, prijevoz i kruh, sobu u domu i tvrdi ležaj u skloništu, hranu iz ruksaka i vodu s izvora.
Dijelim imena čudnom kamenju i drveću na koje nailazim.
Gljive na onih nekoliko jestivih koje znam i one o kojima ću naučiti.
Brojeve na one koji označavaju staze kojima sam se već penjao i sve preostale.
Lako dijelim entuzijazam za nove uspone, teške trenutke penjanja s frendovima, radost sa svima koji slave na vrhu i lulu mira s onima koji su se do vrha smirili. Najlakše dijelim uzbuđenje, oduševljenje, optimizam i svako ugodno iznenađenje. Sve lakše dijelim komplimente, to još trebam učiti.
Dijelim i razočaranje s razočaranima – u planinama ih je malo, pa je ovo dijeljenje rijetko. Ako mogu, radije dijelim darove, gore nikomu ne treba mnogo, ljudi znaju da su male stvari neprocjenjive.
Još učim ne dijeliti lekcije. Radije podijelim savjet ili preporuku – kad me nitko ništa ne pita, produžim dalje, imam ja i vlastita pitanja. Po povratku u nizinu, bolje dijelim žito od kukolja, ali i kukolju udijelim priliku. Sve sam to, barem donekle, naučio.
Nekad podijelim nedjeljivo i spojim nespojivo, i to je sad dovoljno, ne dijelim baš sve – ali uglavnom, kad dijelim, dobro mi je. Množim.
.png)
.png)
