Kroz veliki pad posla mnoštva turističkih tvrtki, od smještajnih do servisnih, imamo prilike proživjeti predah, i kao putnici, ali i svi zaposleni u industriji putovanja. Iako ovaj predah mnogi neće iznijeti isto kao što su ga dočekali, on nam se dogodio s razlogom i vjerujem da ćemo ovo razdoblje itekako cijeniti, pogotovo kad prođe i kad vidimo da je srž promjene u nama, našim poslovnim konceptima i u našim potrošačkim navikama.
Promjena u kojoj se putovanja sada nalaze je došla nenadano samo naizgled. Mnogo prijašnjih simptoma je upućivalo da u nekom skorom trenutku ćemo doći do puknuća.
Overturizam i isprazni putnik
Overturizam (eng. overtourism) je relativna novost u terminologiji turizma koja se pojavila kao ime za pretjeranu količinu putnika na mjestima od interesa koje to mjesto ne može podnijeti i u kojem se život ne može odvijati normalno upravo radi turizma. Destinacija time neminovno gubi na kvaliteti, i to prvenstveno života lokalne zajednice, ali i zadobiva imidž "istrošene" destinacije koju zatrpavaju nesnosne gužve, čime gubi na kvaliteti i posljedično prihodima.
Pretjerani turizam i preplavljivanje stoljetne baštine nesavladivom količinom posjetitelja je na puno punktova u svijetu počelo izazivati pobunu. Venecija i Barcelona su najupečatljiviji primjeri. Lokalni stanovnik je nerijetko tiho i sporo, ali sigurno protjeran iz svog prirodnog okruženja u kojem je nekoć pristojno živio, u čistoći i radu u nekom od manje dinamičnih sektora, a turizam mu je nasilu postao "cimer koji je stalno doma".
Turizam je dio života i putnika i lokalne zajednice, a ne samo još jedna gospodarska grana. Tako bi mu trebalo i pristupiti te ga usmjeravati na obostranu korist.
Overturizam je između ostalog iznjedrio i veliku količinu ispraznih putnika, koji su se nošeni dostupnošću putovanja za svačiji džep otisnuli na put bez pripreme i posvećenja onome što na putovanju traže. Dulja putovanja su tako skoro pa iščeznula, ne samo voljom putnika nego i diktatom poslodavaca koji rjeđe odobravaju duge godišnje odmore. Tu je i konstantna umjetno stvorena žeđ za križanjem još jedne destinacije s liste kojom se možemo lako pohvaliti na svojim profilima na društvenim mrežama. Mnogo toga se svelo samo na dobar Instagram kadar, koji nestaje brzo kako se i dogodio.
Sve je ovo potaknulo svojevrsno ubrzavanje doživljaja putovanja i konzumerizam u kretanju. Usudila bih se reći da je u nekim slučajevima sam doživljaj putovanja i izbrisan, pa tako osoba koja je obišla primjerice Pariz za vikend kroz neko vrijeme će se u magli prisjećati što je posjetila, kako se kretala. Ostaju izmiješana sjećanja na užurbanost i TOP 10 vodič te usputni osjećaji više logističke naravi nego zbiljskog doživljaja nekog mjesta.
Svijet vapi za promijenjenim putnikom
Kroz svoj savjetodavni posao, uvijek nastojim preporučiti onima koji kreću u posao, ili osjećaju da je ono što su dosada radili pokleknulo i da ne polučuje prave rezultate, da se okrenu onome što je posebno u njihovom mjestu, ponudi, poslu.
Samo različitošću, iskrenim pristupom i radom možemo se otvoriti zahtjevnijem putnika koji propituje, istražuje i što je najvažnije uči. A za to mu trebaju kao prvo vrijeme i dulji boravak na jednom mjestu. Nakon što otkloni stres brzih obilazaka u ograničenom vremenu, putnik odmah postaje opušteniji i lakše će odlučivati gdje potrošiti svoje vrijeme tijekom putovanja. Opuštena osoba će lakše "nanjušiti" ono što je interesira iz nekih osobnih razloga, dozvolit će si trenutke doživljenja mjesta, kulturnog djela, probudit će sva svoja osjetila u prirodi, ili u miru svog hotelskog balkona.
Nije odgovor u zatiranju svega dosad izgrađenog, nego u promjeni pristupa. Odgovor je u dostupnosti putniku prilagođenih informacija, vremena i u posvećenju kako putnika destinaciji, tako i destinacije (čitaj njenih ljudi) putniku.
Tome su direktno suprostaljeni veliki brojevi, naporan posao kroz "odrađivanje velikih masa bez smiješka" i plitkost svake komunikacije. Ovo su ubojice doživljaja i prave emotivne ostavštine putovanja koja bi se trebala na putovanju stvarati i koja bi trebala postati reanimacijski mehanizam da današnji putnik doživi ono nešto što će mu pozitivno odzvanjati u glavi dok se vraća svojoj kući i svojoj rutini.
Nakon "doživljajnog" putovanja ta ista rutina će mu zasvijetliti još jače i draže ako je doživljaj s putovanja bio pomak njegove svijesti, učenja, napredovanja i povezivanja sa sobom i sa sebi bliskima.
Održivi turizam samo može biti onaj sa smislom
U svjetlu pandemije smo se susreli s istinom da naš plastificirani svijet traži izmjenu. Putovanja su dio globalne promjene. Održivost sustava u mjestima koja se posjećuju, odgovornost prema okolišu i načinu kretanja, aktivni putnik koji traži promjenu unutar sebe i radi na njoj, upoznaje se s drugom kulturom, prirodnim bogastvima je putnik koji se ponukan doživljajem odlučuje na svoju unutarnju promjenu i za posljedicu donosi promjenu važnu za sve nas i za naš cijeli svijet.
Naizgled može zvučati utopijski, ali smislena putovanja, putovanja s razlogom i s pozitivnim odjekom mogu promijeniti svijet.
Drugi put kad budemo odsutni od kuće, pa makar za vikend na moru, propitajmo se što nas je u ta dva dana izgradilo i čime smo se poboljšali. Jesmo li se smirili i osvježili ili smo se samo dodatno užurbali pokušavaju se maksimalno "ubrzano" odmoriti u ograničenom broju sati koje imamo na raspolaganju? Ako nemamo jasan istinit odgovor, zapitajmo se jesmo li na taj vikend trebali otići, potrošiti vrijeme i resurse, te kako sebi osmisliti jasnije i produbljenije provođenje slobodnog vremena ubuduće koje će nas nadograditi i dovesti u kontakt sa samim sobom. Postanimo upravo sada promijenjeni putnik kojeg svijet treba i kojeg je konačno dočekao.
Više o autorici doznajte na Odmor na zadatku.