Zašto uvijek moramo "etiketirati" situacije
Tražite viši smisao u životu? Ili možda u odnosu? Ili u pojedinoj situaciji u kojoj se nalazite? Što za vas uopće znači traženje smisla? Za mene, traženje smisla znači traženje nečega čega u sadašnjem trenutku nema. Što ne postoji.
Traženje smisla u onome što se odigrava pred vama i u čemu ste sudionik, umanjuje vašu božansku prirodu i činjenicu da sve je, upravo po sebi, savršeno onakvo kakvo je. Posebice kada stremite prema nekom višem smislu, pokušavajući okolnostima nalijepiti etiketu većeg značenja od njih samih. Time zapravo poričete svoju stvarnost i autentičnost, koja je opredmećena u trenutku sadašnjosti u kojem jeste. Također, poričete i stvarnost drugih ljudi i svijeta oko sebe, pokušavajući u istima vidjeti nešto što ne postoji.
Svaki vaš trenutak sadašnjosti je savršen, upravo onakav kakav je. Iako vam možda na prvi pogled ne izgleda tako. Prihvaćanje određenih trenutaka može predstavljati izazov, posebice ako u sebi još uvijek odbijate mogućnost prihvaćanja okolnosti onakvima kakve one jesu.
Sve se u životu odigrava onako kako treba
Sjetite se samo određenih situacija iz svog života. Vjerujem da ste se barem jednom našli u situaciji u kojoj ste, ono što vam se konkretno događalo, odbijali prihvatiti. Kako je vrijeme prolazilo, shvatili ste da to što vam se dogodilo i nije toliko loše koliko je u početku izgledalo.
Razmatranjem cijele situacije konačno ste uvidjeli da je ona, koliko god da se u početku činila teška, ipak u sebi nosila prostor za lijepa iskustva. Potom ste uvidjeli da vam se temeljem tog iskustva otvorila mogućnost za život koji sada živite, a koji ne biste živjeli da vam se ta situacija nije dogodila. I da stvar bude još zanimljivija, danas ste na tome izrazito zahvalni.
Dakle, svaka se situacija, u ukupnosti svih situacija koje čine vaš život, odigrala upravo na način na koji se trebala odigrati. Razlog tome je stjecanje iskustava koje ste prolaskom kroz te situacije primili.
Nema potrebe za tumačenjem
Dozvolite si ovdje podvući crtu. Nemojte ići preko toga. Prihvatite da je svaki trenutak sadašnjosti potpun i cjelovit, upravo takav kakav je. Jednostavno nema potrebe za tumačenjem sebe i svojih misli i postupaka, kao niti potrebe za tumačenjem drugih ljudi i svijeta u kojem se nalazite i koji pri tom stvarate.
Situacije su takve kakve jesu. I one su tu, sa svim svojim manama i kvalitetama. Kako ćete ih doživjeti, ovisi samo o vama i o vašem sustavu vjerovanja, te o vašoj sposobnosti percepcije istih.
Doživljaj situacija zavisi od postavki vlastita uma i duboko potisnutih vjerovanja o tome kako bi određena situacija trebala biti doživljena. Potreba za traženjem smisla izvire u odbijanju prihvaćanja stvarnosti. Zapravo, radi se o potrebi da si objasnite ono što još niste u stanju prihvatiti. O pokušaju da okolnosti vidite u boljem ili gorem svjetlu i da situacije doživite na drugačiji način nego kakve one izvorno jesu.
Traženjem smisla udaljavamo se od stvarnosti
Već i prije nego što se situacija odigrala, u vama je postojao određeni program, temeljen na vašem sustavu vjerovanja. Aktivacija tog programa ovisila je o nastupu situacije, koja je podržana upravo u tom vjerovanju. Taj program je pokrenuo vašu reakciju u onom trenutku kada se situacija počela odigravati.
Situacija se dakle, još nije niti dogodila, a vaš sustav vjerovanja već vas je udaljio od mogućnosti doživljaja situacije u njenoj izvornosti. Možda se pitate na koji način. Evo odgovora. Kada malo bolje promotrite situacije u kojima ste tijekom života sudjelovali, vidjet ćete da su sve one u odnosu na vas bile neutralno određene. Ono što je situacijama dalo predznak pozitivnog ili negativnog, je upravo vaša reakcija na određenu situaciju. Dakle, samo je o vama i vašem doživljaju sebe i svijeta oko sebe ovisilo kako ste određenu situaciju doživjeli.
Kada ste doživjeli situaciju pozitivnom ili negativnom, još ste istu pokušali tumačiti ovisno o vašoj potrebi za smislom.
Traženjem smisla zapravo sami sebe dvostruko udaljavate od stvarnosti: prvi put zbog vlastitog sustava vjerovanja zbog kojeg ste situaciji dali pozitivan ili negativan predznak, a drugi put time što ste joj pokušali dati novo tumačenje, tražeći u stvarnosti proživljenog trenutka nečega čega u njemu nije bilo.
Budite promatrač situacije
Što onda činiti? Umjesto da stremite tome da u svemu tražite neki drugi, viši smisao, svoju pozornost usmjerite na prihvaćanje sebe u svojoj autentičnosti. Držanje pozornosti na mislima kojima tumačite sebe i svijet oko sebe, zamijenite držanjem pozornosti na čistom promatranju svojih misli, riječi i postupaka.
Ta mala razlika u promjeni vašeg naučenog ponašanja u odnosu na vaše misli može učiniti veliku razliku. Ako se ne zadržite samo na promatranju misli, već ako si i dozvolite da budete promatrač situacija u kojima se nalazite, bez tumačenja istih, uskoro ćete početi otkrivati sebe na razinama na kojima to niste mogli niti zamisliti. Radi se o čistom poniranju u sebe i povratku u svoj izvor. Jedan prekrasan svijet, čist od svega lažnoga, čeka da ga otkrijete. Da otkrijete tko ste, što ste, koja je vaša svrha, kuda idete.
Čistoća vašeg bića isplivat će na površinu. Konačno ćete se odmarati u sebi, slobodni od svega onoga što nije. Traženje višeg smisla više vam neće biti na pameti. Sav smisao koji će vam bez potrebe biti potreban, jest upravo bivanje u svojem trenutku sadašnjosti, u njegovoj izvornosti.