Mnogo je knjiga utjecalo na mene, osobito stoga što sam na Filozofskom fakultetu završila studij književnosti. Indijski nobelovac Rabindranath Tagore jedan je od autora koji me prate cijeloga života, neprekidno mu se vraćam. Ne doživljavam ga kao pjesnika i književnika jer odavno je nadrastao književnost. On je svevremenski vodič u istraživanje vlastitog bića i duha kroz pjesničku formu.

No, ako bih istaknula određeni naslov, odnosno knjigu koja je na mene izvršila dubok utjecaj, to je knjiga Žene koje trče s vukovima Clarisse Pinkole Estés. Zadivljena sam njezinim temama, načinom kako su ispripovijedane i porukama koje prenose. Mogu reći da sam mnoge knjige pročitala, a ova je knjiga – pročitala mene.

Neprekidno čitam, ponekad i po nekoliko knjiga istodobno. Uz jednu se odmaram, uz drugu istražujem, uz treću promatram tematiku koja je meni srodna te širim osobni uvid u područja kojima se bavim. Trenutačno me posebno zaokuplja pjesnička zbirka Sunce i njeni cvjetovi. Autorica Rupi Kaur za mene je već dulje vremena pravi književni biser. Iznenađuju njena mladost i njena zrela, književna inteligencija i pogled na brojne životne teme koje obrađuje vrlo jednostavno, čitljivo, no ništa manje duboko.

Ovih dana ipak čitam nešto manje nego obično jer pišem svoju novu, petu knjigu. Za mene osobno, svaka je knjiga proces. Nastajanje moje četvrte knjige Holističko zdravlje žene – koraci do cjelovitostibilo je prepuno trenutaka u kojima sam se iznova rađala i kao autorica, i kao žena, i kao terapeutkinja. To je za mene bio osjetljiv, ali i vrlo inspirativan proces samopromatranja, samootkrivanja, iscjeljivanja… Nikad se ne distanciram od onog što pišem. Posve sam unutar teksta.

No, poslije, kada knjiga sama krene u svoj život, kada odlazi čitatelju, tada s njime stvara odnos koji više nema veze sa mnom. Tada sam promatrač tog odnosa. Iz toga učim i sazrijevam, a povratne informacije čitatelja tome doprinose. Poput fotografa sam koji napravi fotografiju, a zatim u svakom novom oku promatrača uviđa novi kut i dimenziju fotografije koju je napravio. Predivno je to. Ukazuje nam da ništa nije jednolinijski, nego kako možemo sve, pa i vlastita promišljanja, obogaćivati uvidima i iskustvima drugih ljudi.

Osjećate li želju, potrebu, žar za pisanjem, tada se nemojte povoditi za drugima i uspoređivati s njima. Knjiga koju pišete je vaša. Plod je onoga što u sebi nosite. Ako to osjećate važnim iznijeti, a zatim i s drugima podijeliti, učinite to iskreno. Budite sebi dosljedni, onakvi kakvi jeste. Tada ćete pronaći put i do onih koji će to s vama željeti podijeliti kroz čitanje. Iskrenost i autentičnost otvaraju vrata čime god se bavili.

Dr. Ivkić: Zašto volim knjige Brucea Liptona i Joea Dispenze