Zašto slona zadržava tanko uže?
Kad se slonić u Indiji uvježbava, noga mu je jakim užetom vezana za stup. Bez obzira koliko teško i koliko dugo slon vuče, stup se ne miče. Slon na kraju dolazi do povezivanja užeta sa svemoćnom, nepokretnom silom.
Kad slon postane gotovo devet metara visoka odrasla životinja, jednostavno postavljanje užeta oko noge uzrokuje da ostane u mirovanju, jer se već pomirio sa svojom bespomoćnošću protiv užeta. Iako odrasli slon ima snage prekinuti bilo koje uže ili iščupati gotovo bilo koji stup, uvjerenje o ograničenju koje je stekao programiranjem u svojoj mladosti, drži slona nepokretnim i poslušnim.
U svjetlu snage ovog razvojnog ‘programiranja’, mogli bismo se zapitati: Koje nas priče i uvjerenja stečena u mladosti drže nesvjesno vezanim, obeshrabrenim i spriječenim u izražavanju naših istinskih sposobnosti?
Ne postoje geni koji uzrokuju rak
Programirani smo s uvjerenjem da je naša životna sudbina zapečaćena u trenutku začeća kada smo svoj genom stekli iz kolekcije gena naših roditelja. Jeste li imali dovoljno sreće da ste naslijedili gene koji podržavaju zdravlje i vitalnost? Ili ste bili primatelj takozvanih neispravnih gena odgovornih za Alzheimerovu bolest, kardiovaskularne bolesti ili rak? (Napomena: NEMA gena koji uzrokuje rak !)
Slično slonu, osim što nasljeđujemo gene, mi također nasljeđujemo vjerovanja (percepcije) koja se nesvjesno prenose u našu podsvijest između 0 i 7 godine starosti. Sada je poznato da te podsvjesne percepcije "kontroliraju" 95 posto naših životnih iskustava.
Od 1990. godine moderna je znanost otkrila da je naša vjera u genetski determinizam, ideju da geni kontroliraju naše biološke i bihevioralne osobine, lažna. Nova znanost - epigenetika naglašava da okoliš, i što je još važnije, naša percepcija okoliša kontrolira našu gensku aktivnost.
Gospodari svoje genetske sudbine
Znanje je snaga, pa manjak znanja predstavlja nedostatak moći. Jednostavno, ‘kriva percepcija’, koja po definiciji predstavlja nedostatak znanja, prevodi se kao nedostatak moći. Problem s kojim se svijet sada suočava jest razlikovanje istinskog znanja od pogrešnih percepcija.
Na primjer, što bi bila posljedica zdravstvenog sustava izgrađenog na lažnoj premisi genetskog determinizma? Nažalost, odgovor je izražen u svijetu koji je trenutno zahvaćen zdravstvenom krizom.
Iako znanost pristrano ulaže svoju potragu za identificiranjem neispravnih gena, samo oko jedan posto bolesti zapravo je posljedica gena. Do 90 posto bolesti sada je prepoznato kao posljedica stresa i njegovog utjecaja na epigenetsku aktivnost.
Rješenje zdravstvene krize nije bacanje više novca u procjenu genetskog koda. Da je javnost ‘reprogramirana’ sa znanjem o utjecaju epigenetike u našem životu, zdravstvena kriza bi doslovno nestala. Budući da smo u stanju kontrolirati svoje okruženje i svoje percepcije, kao što epigenetska znanost naglašava, nismo ‘žrtve’ nasljeđivanja već ‘gospodari’ svoje genetske sudbine i ponašanja.
Bruce Lipton: Strah može biti opasniji od same bolesti
Izvor: upliftconnect.com
.png)
.png)
