Brené Brown: Kako ostati odvažno svoji u vremenu podijela

Kako se povezati s drugima, a ipak ostati svoj?

Vrijeme u kojemu živimo, zbog podijeljenosti kojoj svjedočimo, idealno je za bavljenje ovim temama kako bismo naučili biti odvažni i osvijestili da ne postojimo „mi“ i „oni“ te rehumanizirali dijalog i povezali se, a pritom ostali svoji. U cijelom svijetu vidljiva su velika previranja što ih je pandemija dodatno osvijetlila i izvukla na površinu.

Koliko god smo mislili kako je civilizacija napredovala od svojih podijeljenosti i barikada, sada možemo uvidjeti da to i nije tako. Ljudi se i dalje dijele po rasi, nacionalnosti, seksualnom i političkom opredjeljenju, a u najmanjim strukturama nailazimo na segmente segmenata, stanice unutar stanica u kojima membrane ne popuštaju i nema razvoja.

Želja za pripadanjem

Zašto želimo pripadati i što postižemo kada se negdje uvrstimo? U knjizi Otkrijte svoju unutarnju snagu Brené Brown objašnjava kako je odgovor na ovo pitanje izuzetno složen.

„Ljudi žele biti dio nečega – osjetiti pravu povezanost s drugima – ali ne po cijenu svoje autentičnosti, slobode i moći“, navodi dr. Brown. Ističe da su sudionici u njezinu istraživanju izjavili kako imaju dojam da žive u kulturi „mi nasuprot oni“, u kojoj se razvija osjećaj duhovne razdvojenosti i nepovezanosti.

Ovaj osjećaj duhovne razdvojenosti, kako objašnjava autorica, ispitanici su tumačili kao nedostatak dijeljenja ljudskosti s drugima. Imali su dojam da je zajednički osjećaj straha i prijezira jedino što ih s drugima povezuje, a ne opća ljudskost, povjerenje, poštovanje i ljubav. Svaki put kad osjetimo strah od pokazivanja svog autentičnog bića, kako bismo se prilagodili grupi kojoj pripadamo – mi gubimo dio sebe.

„Pripadati sebi znači istupati sam – suočiti se s vjetrometinom nesigurnosti, ranjivosti i kritičnosti. A kada je svijet poput političke i ideološke ratne zone, to je izuzetno teško“, objašnjava dr. Brown.

Zaboravljamo da nas ne povezuju samo političke, ideološke, socijalne i nacionalne odrednice nego i apsolutni zajednički nazivnik – ljudskost.

Preseravanje kao zanemarivanje istine

Imamo grupe u vrtiću, na igralištu, u školi, na poslu. Imamo grupe na Facebooku i Instagramu. Pripadamo jednoj ili svima, a ako ne pripadamo, opet smo u grupi – odbačenih. Shvaćate li paradoks?

U javnom diskursu, ali i u privatnim razgovorima, vrlo često čujem rečenice ili stavove koji sadrže odrednice „mi“ ili „oni“. Mogu se ticati najrazličitijih mogućih stvari, ali ovdje je riječ o emocionalnom razmišljanju, a to im je svima zajedničko, kako kaže dr. Brown. Emocionalno razmišljanje idealan je način za grupiranje, podvojenost i odvojenost. Koriste ga političari, lideri, vegani i oni koji to nisu, desni i lijevi, umjereni i neumjereni...

A istina je sljedeća, kaže autorica: „Emocionalno razmišljanje spada u najefikasnije političke ideje za grupiranje, a 95 posto vremena služi za emocionalno i žestoko preseravanje. Što s dobrom, što s lošom namjerom.“ Ovim objašnjenjem Brené Brown pokreće sjajnu temu o „sranju“ (bullshit), što možda zvuči nepristojno, ali je nešto s čime se suočavamo svaki dan, nešto što i sami činimo svaki dan.

Harry Frankfurt, profesor na sveučilištu Princeton, objavio je 2005. godine knjigu On Bullshit u kojoj objašnjava po čemu se ovaj fenomen razlikuje od laganja: „Laganje je otpor prema istini, a preseravanje je sveukupno zanemarivanje istine i vrlo često se oslanjamo na preseravanje kada govorimo o stvarima koje ne razumijemo.“

Svatko ima svoj stav o svemu

Živimo u idealnoj ilustraciji za ovaj pojam: pandemija koronavirusa, ubojstvo Georga Floyda u Americi, migrantske krize, klimatske promjene, Greta Thunberg... Primjećujete li da svatko ima svoj stav o svemu gore navedenom, a i o onome što ih nitko ne pita? „Preseravanje“ ima i dublji izvor – nalazi se u našoj skeptičnosti i poricanju da bismo ikada mogli znati istinu o tome kakvo je zaista stanje, objašnjava profesor Frankfurt.

Posljedica je to što svi, prilično često, veoma brzo odustajemo od nastojanja da objektivno ispitamo situaciju. Dakle, počinjemo se držati sljedećeg – budući da nešto ne možemo objektivno sagledati, naše mišljenje o tome postaje osnova istine koju kreiramo.

Naravno, idealna „Petrijeva zdjelica“ za bullshit eksperiment su društvene mreže i internet koji, čak i beskrajan virtualni prostor, opterećuju stavovima, mišljenjima, „podvlačenjem crta“ i postavljanjem barikada, širenjem mržnje, posramljivanjem i kreiranjem atmosfere „mi nasuprot njih“.

Sedam fantastičnih sastojaka odvažnosti

Sigurna sam da nam i dani što dolaze spremaju mnogo izazova i mogućnosti da vježbamo dvije vrlo važne osobine: civiliziranost i odvažnost. Iako nas emocionalno razmišljanje, lažne dihotomije i „sranja“, često ušutkuju i tjeraju u defenzivu ili mimikriju, ipak postoji način da kažemo istinu i ostanemo civilizirani.

Brené Brown smatra da se upravo uz pomoć sedam fantastičnih sastojaka odvažnosti možemo suočiti s izloženošću, a pritom ostati svoji i povezani s drugima. Sljedeći put kada se zateknete u situaciji koja vas podsjeća na grupiranje, emotivnu manipulaciju, omalovažavanje ili etiketiranje, obratite pažnju na sljedeće…

1. Granice. O čemu je prikladno raspravljati, a o čemu nije? Kako možete postaviti granicu kada shvatite da ste preko glave u „sranjima“?

2. Pouzdanost. Kad postanemo seratori, nismo više pouzdani. Ako smo prečesto takvi, drugi nam neće moći vjerovati, a ni mi njima.

3. Odgovornost. Kako možemo preuzeti odgovornost i smatrati druge odgovornima da manje govorimo gluposti, a češće iskreno razgovaramo? Da se manje prepuštamo svojim osjećajima i budemo civiliziraniji?

4. Sef. Civilizirane osobe poštuju tuđe tajne. Seratori ignoriraju istinu i skloni su odati tajnu.

5. Integritet. Kako, suočeni sa „sranjem“, možemo sačuvati integritet i obuzdati vlastite emocije da bismo rekli: „Znaš što, nisam sigurna da je ovaj razgovor zaista produktivan“ ili „Morao bih još nešto naučiti o ovoj temi.“

6. Neprosuđivanje. Kako se možemo suzdržati od osuđivanja sebe u situacijama kad je ispravno reći: „Zapravo ne znam mnogo o ovoj temi. Reci mi što ti znaš i zašto ti je to važno.“ Kako se možemo suzdržati od osjećaja da smo bolji od druge osobe koja nam kaže: „O ovoj temi ništa ne znam“ i iskoristiti to kao priliku za ostvarivanje dublje povezanosti?

7. Velikodušnost. Koja je najvelikodušnija pretpostavka koju možemo izreći o ljudima oko sebe? Koje granice moramo postaviti da bismo bili ljubazniji i tolerantniji?

Ranjivost nije slabost

„Mnogi među nama rano navuku oklop ne bi li se zaštitili već kao djeca. Kada odrastemo, počinjemo shvaćati kako nas oklop sprečava da se razvijemo u ono za što imamo dara i u ono kakvi jesmo“, navodi dr. Brown u knjizi Otkrijte svoju unutarnju snagu.

Kako onda postići tu delikatnu ravnotežu između pripadanja drugima i pripadanja sebi? Kako objašnjava dr. Brown, možemo vježbati mišić hrabrosti tako što ćemo preispitati svoju potrebu da budemo savršeni i udovoljavamo drugima na račun vlastitog života.

Također, trebamo vježbati i mišić ranjivosti jer će nam pomoći da ostanemo otvoreni i omekšamo, umjesto da se uvijek branimo i zatvaramo. Ranjivost podrazumijeva nesigurnost i rizik, ali nije slabost: „To je najpreciznija mjera hrabrosti. Kada je prepreka upravo naš stav prema ranjivosti, postavljamo pitanje: jesmo li spremni istupiti i pokazati se kada ne možemo kontrolirati ishod?“

Svijetu nije potrebno da se skrivamo i kimamo glavom kada duboko osjećamo da nešto nije u redu. Svijetu nije potrebno ni stvaranje još više tabora i frakcija. Potrebno mu je više hrabrosti, ranjivosti i suosjećanja. Potrebno mu je da pokušamo razumjeti čak i kada smo uplašeni, pa i kada smo toliko emotivno upleteni da bismo najradije vrisnuli.

„Teško je mrziti ljude izbliza. Približite im se!“ poručuje dr. Brené Brown. Nije lako, ali je nagrada velika kada uspijemo.