Bilanca ravnoteže

Svako toliko, imamo potrebu napraviti bilancu – financijsku, emotivnu, društvenu, životnu... Osnovna karakteristika svake završne, konačne bilance, prema ekonomskoj zakonitosti, jest ravnoteža, balans. 

Ovo bi značilo da su se sva ulaganja materijalizirala ili barem nekako drugačije isplatila, kao i da su svi troškovi jednaki ostvarenoj zaradi. To bi bilo idealno stanje. A je li ikad išta u životu idealno? Je li moguće ostvariti tu vječno priželjkivanu životnu ravnotežu i održati je na duge staze ili barem s njome završiti jednu kalendarsku godinu? Koliko je danas bilo kome, a posebno suvremenoj ženi, ravnoteža dostižna i održiva?

Može li žena sve to?!

Pogledajmo samo jedan tipični radni dan kao reprezentativni uzorak godine kako bismo dobili širu sliku atmosfere i uvjeta u kojima žena danas zahtijeva od sebe, a i društvo od nje, da sve postigne i u svemu bude uspješna, težeći svojoj „uravnoteženoj“ bilanci.

Suvremena žena radnim danima najčešće ustaje sat ili dva prije svih ukućana kako bi dobila vrijeme samo za sebe. Zatim uskače u ulogu majke budeći djecu i spremajući ih za vrtić ili školu. U automobilu, na putu do posla, prebacuje se u ulogu zaposlenice / šefice / kolegice. Na poslu je možda nekoliko puta pozove dijete, pa ona munjevito ponovo uskače u ulogu majke. U pauzi na poslu razmišlja o problemima i bolesti svojih roditelja jer ona je najčešće uvijek raspoloživa i brižna kći. Vraćajući se kući, to vrijeme koristi da se čuje ili vidi s nekom od prijateljica, dok se usput priprema za ulogu kućanice koja je, kada stigne kući, najvjerojatnije čeka ruku pod ruku s ulogom brižne majke, odane supruge, superzavodljive ljubavnice… Može li žena sve to?!

Nemojmo zaboraviti i sve ostale, povremeno sporedne, ali ponekad veoma važne uloge, bez kojih predstava zvana „život suvremene žene“ ne bi bila kompletna – uloga sestre, njegovateljice, susjede, snahe, svekrve, tetke, učiteljice, hraniteljice, pedagoginje, glavne kuharice… Ni tu se popis ne završava, a sve se navedeno prije može nazvati žongliranjem nego balansiranjem.

Zastanemo li ponekad i zapitamo li se tko nam je sve te uloge dodijelio? Imamo li izbor u određivanju prioriteta posvećenosti svakoj od njih? Trebamo li i možemo li svaku ulogu odigrati savršeno? I po kojoj cijeni?

Vrlo često uloge nam nameću društvo, kulturni obrasci i općeprihvaćena uvjerenja. S vremenom se znatno promijenila definicija samih uloga i „sistematizacija poslova“ koju svaka od njih obuhvaća. Frustracije koje su nekad bile posljedica ekonomske ovisnosti o mužu, u posljednje vrijeme su se transformirale u konflikt lojalnosti, s jedne strane, prema ulozi profesionalca, u kojoj često provodimo više od pola dana, i prema ulozi majke, supruge i kućanice, s druge strane.

Održivost ravnoteže

Kako se ponašati i što činiti u situaciji kada je naglašena vaša potreba da se jednoj od uloga posvetite znatno više nego nekoj drugoj ili većini ostalih ili kada to jednostavno zahtijevaju okolnosti u određenom periodu vašeg života? Pritom, dok posvud oko sebe slušate ili čitate o tako prijeko potrebnoj ravnoteži u životu, o usklađivanju svih uloga i harmoniji – vi se nalazite u centrifugi obaveza i zadataka.

Naravno, treba težiti usklađenosti, umjerenosti i ispunjenosti u svim važnim životnim aspektima, ali ako u jednom periodu razvijamo jedan od njih, vrlo je teško u isto vrijeme održavati apsolutnu ispunjenost i u drugim aspektima (recimo, kada razvijate vlastiti biznis ili uspostavljate nove partnerske veze ili skrbite o tek rođenom djetetu). Jer svi imamo 24 sata u jednom danu i imamo jednu sebe.

Mogu nam pomoći bolja organizacija i angažman drugih ljudi, ali postoje neke stvari koje možemo samo mi odraditi. U tom periodu života rjeđe smo prisutne u našim ostalim ulogama. Na neke od kostima padne i malo više prašine dok leže položeni preko stolca iza pozornice našeg života, čekajući da u njih ponovo uskočimo. To treba prihvatiti kao privremeno stanje i ne treba se zbog toga frustrirati ili sebe kriviti. Ako nam je nešto važno, posvetimo se tome znajući zbog čega u tom periodu života toj ulozi privremeno podređujemo ostale. I to je sasvim u redu.

Može li drugačije?

Svaki pokušaj nasilnog uvođenja ravnoteže može nas suviše iscrpsti i dovesti u stanje sagorijevanja. Jednostavno je fizički nemoguće biti uvijek u svemu prisutna, dobra i posvećena žena. Nismo roboti i nismo savršene, niti moramo biti. I kao takve smo najbolje onakve kakve jesmo. A kada prođe taj period ulaganja u jedan aspekt života, opet ćemo se vratiti svim drugim ulogama s uvećanom pažnjom.

Čini se kao da zaboravljamo na taj međuperiod kada se bilanca formira, kada se dodaju i oduzimaju stavke. Možemo sebi dopustiti da podvlačenje crte, osobito krajem i početkom godine, za nas ima i drugačije značenje od izgarajuće želje za očekivanim stanjem. Možemo svoju bilancu samo promatrati i analizirati, s ciljem donošenja zaključaka što bismo možda mogle, od sljedeće godine ili već od sljedećeg dana, drugačije učiniti.

Pružite sebi podršku! Budite sebi najbolji prijatelj! Jer tek tada ćete moći pružiti najbolje od sebe i onima koje volite i koji vole vas. Najveći broj mojih klijenata su žene srednjih godina koje su umorne od žongliranja između svih svojih izabranih i nametnutih životnih uloga. Uspješno im pomažem da razjasne sebi situaciju u kojoj se nalaze, sagledaju što im je trenutačno važno te djeluju u pravcu ostvarenja željenog, i vrate osmijeh na svoje lice.

Ako je i vama teško da svoju životnu, godišnju ili obiteljsku bilancu analizirate sami, ako se ne snalazite u uspostavljanju i održavanju energetske i organizacijske ravnoteže, javite mi se kako bih vas u tome podržala couching procesom i hipnoterapijom.

Vježba određivanja prioriteta

Vježba Važno i nevažno može vam pomoći u određivanju prioriteta neke od uloga. Napravite popis svojih trenutačnih obaveza i svrstajte ih u neku od sljedećih kategorija:

HITNO i VAŽNO 

VAŽNO, ali nije HITNO

HITNO, ali NIJE VAŽNO

NIJE ni HITNO ni VAŽNO

1. HITNO I VAŽNO

To su svi hitni slučajevi, krizne situacije, obaveze koje se odnose na djecu ili njihovo zdravlje, sve ono što shvaćate kao veoma važno i da treba reagirati odmah. Ove obaveze UČINITE ODMAH, BEZ ODGAĐANJA, ali ZATRAŽITE POMOĆ ako shvatite da prelaze vaše kapacitete (npr. iznenadni poziv iz vrtića jer vašem djetetu nije dobro, a vi trenutačno niste u mogućnosti osobno otići po dijete) ili ako njihovo izvršavanje zahtijeva da neku drugu obavezu netko obavi umjesto vas (npr. prometna nezgoda prilikom koje ostajete satima zarobljeni na uviđaju, a gomila drugih obaveza nije nestala). Ne možete biti na dva mjesta u isto vrijeme.

2. HITNO, ALI NEVAŽNO

To su sve nametnute obaveze, beskorisni sastanci, obaveze nastale tuđim kašnjenjem ili neodgovornim ponašanjem i bilo što drugo za što osjećate da vam je nametnuto, sve ono u čemu se traži vaša hitna reakcija, a vama nije važno ili nije u skladu s vašim aktualnim vrijednostima. Ove obaveze DELEGIRAJTE – pronađite nekoga tko će ih izvršiti umjesto vas.

3. VAŽNO, ALI NIJE HITNO

To je sve ono što je vama osobno važno, što volite, čemu biste se željeli posvetiti (pohađati neki tečaj, otići na masažu ili s mužem na večeru, definirati jasno svoj cilj, spavati dulje…), ali nikako ne dolazi na red jer stalno iskrsavaju hitnije situacije. Ovim se obavezama posebno VI OSOBNO POSVETITE jer će njihovim izvršavanjem kvaliteta vašeg života biti najviše unaprijeđena. Reorganizirajte sve drugo kako bi vam, s vremenom, one postale nešto čime se svakodnevno bavite.

4. NIJE NI HITNO NI VAŽNO

Ovo se odnosi na beskonačan boravak na društvenim mrežama, bavljenje nevažnim e-mailovima i na druge aktivnosti za koje mislite da ih treba obaviti, a zapravo uopće nisu važne. Njih jednostavno IZBRIŠITE. I ne brinite se hoćete li pogriješiti jer ako se s vremenom pokaže da su ipak važne, dospjet će u jednu od prve dvije gore navedene kategorije (hitno i važno ili hitno i nevažno), a s tim već sada znate što ćete, zar ne?