Ljubav oko svijeta i natrag

Fascinantan uvid u poimanje univerzalnog ljudskog osjećaja ljubavi pružili su Davoru Rostuharu i njegovoj supruzi na njihovom medenom mjesecu ljudi različitih kultura i pogleda, a Davor ih je pretočio u vrijedni zapis koji ljubav ne romantizira, nego je čini mnogo većom, dubljom i širom od toga  – knjigu 'Ljubav oko svijeta' i istoimeni film.

Ovo jedinstveno putovanje bio je vaš „medeni mjesec“. Kako to da ste se odlučili za potpuno drugačiji pristup – posvetiti se tuđim ljubavima?

Oboje smo strastveni putnici, volimo istraživati svijet oko sebe, ali volimo istraživati i sami sebe, sve ono u nama i između nas. Kada putujemo, najviše volimo upoznavati druge kulture kroz ljude, upoznavati drugačije ljude i pronalaziti ono što nam je zajedničko unatoč svim razlikama jer upravo to je ono što nas čini ljudima. Te nas raznolikosti i privlače da putujemo. Uvijek tražimo nešto novo, nešto što nam je još nepoznato, što će nas iznenaditi, preplaviti osjećajima, što će nas navesti da se zapitamo, preispitamo svoje stavove, da učimo, rastemo… Tako je, zapravo, ispalo sasvim logično da smo i medeni mjesec odlučili produljiti na godinu dana i istraživati ljubav po cijelom svijetu, kroz razne kulture. I kroz sve te fascinantne ljude i primjere odnosa koje smo tražili i našli zapravo smo učili o sebi, o nama.

Ova knjiga nije romantizirano predstavljanje ljubavi, nego vrlo zanimljiv pogled na fenomen koji nas od pamtivijeka fascinira – kroz osobna te znanstvena iskustva. Jeste li se bojali da će demistifikacija ljubavi možda potaknuti osobno razočaranje i osjećaj da nema u tome ništa posebno, da je sve to već doživljeno i proživljeno?

Hm, nisam zato što već znam da najveće zadovoljstvo proizlazi iz spoznavanja istine. Mislim da smo zamotani raznim velovima iluzija, a mene iznimno veseli to razotkrivanje vlastitih iluzija. Tako upoznajem sebe, tako zapravo tek postajem ono što jesam. Naravno da je na početku tog procesa prisutan strah – što ako ja to neću moći, što ako ispod toga ne bude ništa? Ali uvijek bude nešto, i to nešto je i bolje nego ono od čega smo se odlijepili. Drugim riječima, iluzije koje imamo su teret što nas drži zatočenima. Kada se oslobodimo tog tereta, poletimo. Ne treba se toga bojati jer je to jedini ispravan put.

Koji par vam je najviše prirastao srce? Koja ljubavna priča je u vama ostavila najveći trag?

Teško je izdvojiti nekoga. Antropološki su najznačajniji intervjui bili s nekima od posljednjih lovaca i sakupljača na svijetu: pripadnicima plemena Matis u Amazoni i Bušmanima Kalaharija, kao i to što smo u logistički nemogućem Čadu uspjeli pronaći jedini narod na svijetu u kojem se muškarci šminkaju da bi zaveli žene. Također, vrlo je važno i vrijedno što smo daleko u Himalaji uspjeli pronaći jedan od posljednjih primjera poliandrije – tradicionalne prakse kada žene imaju po nekoliko muževa, što je običaj koji je i prije bio vrlo rijedak, a danas je gotovo potpuno izumro. Ili to što smo u Kini pronašli jednu malenu kulturu koja je najbliže matrijarhatu od svih kultura koje su ikad zabilježene (jer matrijarhat nikad nigdje nije postojao).

Osobno su nas možda najviše potresle i nadahnule priče o zabranjenim ljubavima, primjerice priča momka iz najviše kaste brahmana koji se oženio djevojkom iz najniže kaste „nedodirljivih“, što je i danas u 21. stoljeću u Indiji s milijardu stanovnika posve izoliran slučaj. Ili dvije lezbijke iz Irana koje su javno progovorile o svojoj vezi iako se u njihovoj zemlji homoseksualce nominalno kažnjava smrću. Ili momka u Zambiji koji se oženio albino djevojkom, u društvu gdje albine smatraju prokletima i ubijaju ih zbog crne magije. A što sa svim onim fascinantnim pričama iz Solomonskih otoka, Saudijske Arabije, Kolumbije, Palaua, Kirgistana, čak i iz modernih društava poput onih iz SAD-a, Njemačke, Japana, Novog Zelanda… Recite vi meni kako izdvojiti jednu priču? A sve ovo što sam nabrojao samo je jedan mali djelić svega što smo snimili u 30 država širom svijeta.

Koliko vas je ovo putovanje osobno promijenilo?

Svako putovanje na koje odemo otvorena srca ima priliku promijeniti nas, a ovo je bilo kolosalno putovanje, epski medeni mjesec, ritual prijelaza, hodočašće. Promijenilo nas je svakako. Najljepše je bilo to što nas mijenja zajedno, paralelno. Anđela i ja ušli smo u to putovanje s određenim idejama o ljubavi, s određenim iluzijama, a onda smo zajedno dekonstruirali te stare, trule priče te otkrivali i gradili nove, bolje, jače, čvršće. I sve to paralelno i zajedno. Divan je to proces, koji nije prestao kada je putovanje završilo, nego se nastavio u drugoj fazi putovanja – kada smo se posvetili kreativi – radu na knjizi i filmu, na pričanju priče… Po povratku s putovanja ja sam godinu dana radio na pisanju knjige, a Anđela na režiranju i slaganju filma. 

Ostatak intervjua pročitajte u svibanjskom izdanju Sense koja vam daje smjernice kako do ispunjenijeg života i otkriva kako pronaći svoje skrivene darove... Uz to, Sensa daruje čitateljima Sanytol dezinfekcijski gel za ruke (75 ml) u praktičnom putnom pakiranju. Potražite Sensu s darom na svim kioscima!