Reducirana esencija naših iskustava

Mudrost ima visoku cijenu. Ne možemo je naučiti u školi ni steći učeći od drugih. Možemo je zaslužiti jedino kada se sami izložimo životu. Tek kada osjetimo na vlastitoj koži, u vlastitom srcu sve stvari, slatke i gorke, teške i lagane, tužne i vesele, uzbudljive i dosadne.

U svim tim suprotnostima mudrost se poput jezička vage njiše s jedne strane na drugu. Kada se polako smiri u sredini, možda smo pronašli mudrost. Jer mudrost je ravnoteža, mudrost je nagrada za hrabrost kojom smo se otvorili novim iskustvima.

Potrebno je vrijeme, puno pogrešaka i novih pokušaja da bismo razmišljali i djelovali vođeni iskustvom, razumijevanjem i zdravim razumom na način koji nas neće povrijediti ili izazvati razočaranje, tugu, ono što ne želimo. Zato je njena cijena veoma visoka. Mudrost je reducirana esencija naših iskustava koja se poput dragocjenog lijeka ili najskupljeg parfema čuva u maloj bočici.

Mudrost drugih otvara nam oči

Treba je dijeliti. Jer mudrost drugih otvara nam oči, nadahnjuje, pokazuje put kojim vrijedi ići, cilj koji je moguće ostvariti. Mudrost drugih je dar. Kada ga pažljivo odmotamo, shvatit ćemo da smo dobili pozivnicu za veliki i neponovljivi ples života.

Nema samo jedne mudrosti i mudrost nema sve odgovore. No, mudrost mnogo toga zna, a najviše od svega zna da treba mirno i strpljivo promatrati, osluškivati sebe i svijet oko sebe. Mudrost zna kada se treba veseliti, a kada biti ozbiljan. Ona zna kada treba biti glasan, kada treba slušati, a kada šutjeti. Ne želi gubiti vrijeme na putove koji nikamo ne vode, no zna prepoznati svaku skrivenu stazu kojom vrijedi poći.

Ponizna je pred čudom života i zna to čudo prepoznati u najmanjim stvarima – od zrnca pijeska do Mliječne staze na noćnome nebu. Poznaje vještinu nevezanosti, suosjećanja, dobronamjerna je i ne osuđuje. Mudrost je samospoznaja kojom u svoj našoj malenkosti i čudesnoj jedinstvenosti odolijevamo, prkosimo i nosimo se sa životom.