Kako je izgledao trenutak u kojem si se poželio baviti upravo onime što danas radiš?
Bilo je to davne 1997., imao sam 23 godine, u punom jeku studija FER-a, bilo je proljeće i sve je mirisalo na nešto novo (smijeh). Šalim se, to je bio trenutak u kojem mi se nudilo puno smjerova, no znanje s kojim je bila povezana praksa i "tehnologija" ljudske energije, svjetonazor za koji sam uvijek osjećao da je jedini pravi, sjeli su kao ključ u bravu kad sam došao kod kineske majstorice Aiping Wang. Bilo je to ono što sam oduvijek tražio.

U svojem sam radu posebno ponosan na...
Nisam toliko ponosan koliko sam sretan imati priliku svjedočiti prekrasnim rezultatima ljudi s kojima radim, čija zahvalnost mi puni dušu i motivira me da prebrodim sve izazove.

Najvažnija lekcija koju želim prenijeti svojim klijentima...
Da je moguće naučiti biti sretan i to svaki dan!

Moja vječna inspiracija...
Ljudi. Biti s njima, biti pored njih, biti jedno s njima; promatrati ih ili sudjelovati. Podjednako dobro se snalazim u svakoj od spomenutih uloga. Ljudski odnosi su mi također vječna inspiracija. Slični, a toliko različiti; u kojem god se zatekneš, u svakom možeš samo dobiti!

Loše dane liječim...
Ispravljanjem pozicije (energetska pozicija naše antene za primanje energije).
Primjenom lekcije iz vašeg trećeg pitanja. Pa upravo kako sam i sam učio, dani koji mi se čine loši samo su rezultat moje percepcije i kad se ujutro ili u bilo koje doba dana relaksiram, nakon kratkog vremena sve opet izgleda "kao voćka poslije kiše"!

Na put oko svijeta krenuo bih (s kim i s čime?)...
Sa smartphoneom i karticom! Obožavam elektroniku (Ovisnik o tehnologiji? Ma ja sam kao dijete kad je to u pitanju!) No iako mogu svugdje biti sam i sretan, ne bih išao sam, već s mojom ljubavi! Da možemo zajedno sve proživjeti i tako se još dublje povezati.

Kada bih mogao spremiti večeru bilo kome na ovom svijetu bio bi to...
Pozvao bih više osoba – Aiping Wang, Judy Dench, Sigourney Weaver i Ewana McGregora! Mislim da bi atmosfera bila kao u Večeri za pet – puno smijeha, energije, šala! To su ljudi koji su svaki na svoj način utjecali na mene, svojim ulogama, energijom ili onome što sam u pojedinim razdobljima života proživljavao, osobinama koje sam priželjkivao. Aiping – moja majstorica koja mi je nesebično pružila znanje i tehniku; Judy – filmski uzor odmjerenosti, unutarnje snage i pomalo skrivene topline; Sigourney – sirova snaga osobe koja ne odustaje; Ewan – luckast, pozitivan, vrlo različit u ulogama.

Jesen, zima, proljeće ili ljeto? I zašto?
Apsolutno sva godišnja doba! Jesen jer donosi prekrasne boje, uključujući predivne olovnosrebrne oblake. Zima jer obožavam hladnoću, kad stisne, kad je zdravo hladno. Proljeće zato što donosi nove mogućnosti, nove energije, novi list, mirisi u zraku, leptirići u trbuhu. I ljeto volim zbog mora, nesmiljene žege koju poštujem i ne suprotstavljam joj se te zbog ljudi koji su ljeti otvoreniji i otkačeniji.

Moja neostvarena želja je...
Nema takve. Kad god se neka pojavi, vrlo brzo se i ostvari. Ovaj ludi svemir ima super uho! Ili ja zaboravljam želje koje se ne ispune.

U Hrvatskoj bih mijenjao...
Uveo bih obavezu da svako jutro sve novine moraju obavijestiti ljude da je i danas dan kad je sve moguće. Baš kao što svaki dan imamo vremensku prognozu, mislim da bismo svaki dan trebali pročitati da je i danas dobar dan za pokret i da sve imamo u svojim rukama, jer ove vijesti koje svaki dan ljude zakucavaju u zemlju ne služe ničemu osim zastrašivanju. U Hrvatskoj bih volio vidjeti više sretnih lica i u svojoj okolini se trudim tome pridonijeti.

Neiscrpno vrelo znanja za mene je...
Priroda i svemir. Primiti znanje iz sfera iznad naše oduvijek mi je bilo intrigantno. Kao i ljudi koji "čitaju" budućnost, vide sve naše potencijale.

Kada sam bio mali sanjao sam o...
Liftovima koji idu u nebo; prekrasnim, visokim, neprijetećim neboderima; o izvanzemaljcima koji su svuda oko nas, a koje mi zovemo anđeli. Sanjao sam i o našoj maloj planeti na kojoj su granice i vojske suvišne.