"Patetično i zamorno. Tim je riječima mentorica ocijenila prvu verziju moje diplomske radnje s područja književnosti", kaže 34-godišnja dubrovačka profesorica Marijana. "Nikad neću zaboraviti stid i ljutnju koji su me obuzeli kad sam čula njezinu, po meni, neopravdanu kritiku. Ipak, drugu sam verziju napravila bolje. I po svojim i po njezinim kriterijima". Deset godina poslije, Marijana se našla na suprotnoj strani odnosa između kritičara i kritiziranog. "Na seminaru sam neuviđavno iznijela svoje mišljenje o radu jedne studentice. Bila je toliko uvrijeđena da mi je zaprijetila fizičkim napadom. A nisam imala namjeru biti gruba, niti sam bila svjesna neprikladnog tona."
Što nam smeta kod kritike?
Kritika nam govori da smo u nečemu pogriješili, sugerira da bismo mogli snositi sankcije i otkriva nam drugu stranu – kritičara – kao potencijalnog neprijatelja. Jer, uvriježeno je mišljenje, prijatelji su međusobno tolerantni i uviđavni. Kritika je nepoželjna i zato što od nas zahtijeva promjenu ili prilagodbu, dakle, naprezanje. A ono je rijetko dobrodošlo. Među razlozima zbog kojih nam tuđi prigovor neće sjesti dobro iako je dobronamjeran su ton i izbor riječi kojima se iznosi. Ako u njima ima natruhe grubosti, kritika će biti doživljena kao napad. Sličnu posljedicu može izazvati i govor tijela koji sadržava poruku nadmoći. Nitko se ne voli osjetiti podređeno.
Kritika posebno teško pada ako se doima da je usmjerena na osobu, a ne na pojedinačna djela ili postupke. Drugim riječima, ako zahvaća cijelog pojedinca bit će mnogo lošije prihvaćena od kritike koja je strogo ograničena na neku pogrešku. U trenu kad druga strana nasluti da je njezina osoba predmet kritike, zauzima obramben položaj i zanemaruje korisne informacije koje joj kritičar želi priopćiti. Primjerice, "Ti si loš programer" imat će mnogo slabijeg učinka od primjedbe "Jedan dio novog programa mogao si bolje napraviti". Prva rečenica ocrtava čovjeka kao lošeg u svojem poslu, dok se druga tiče samo jednog postupka, pa ju je stoga mnogo lakše "progutati".
Strah od odbačenosti i izolacije
Na dubljoj razini, u srži naše mržnje prema tuđoj kritici je strah od odbačenosti i izolacije, smatra Peter Gray, psiholog s bostonskog sveučilišta. Prema njegovu mišljenju, kritika primljena na poslu, u školi, u sportskom klubu ili u vezi izaziva strah da nismo dovoljno dobri za zajednicu te da ćemo iz nje biti izbačeni. Još gore, kritika nam može ucijepiti uvjerenje da nikad nećemo biti u stanju uklopiti se u grupu.
Loše prihvaćanje kritike duboko je urezano u moždane vijuge. Postoje dokazi da je naš mozak osjetljiviji na negativne nego na pozitivne podražaje. Prije 15 godina istraživanja na čikaškom sveučilištu pokazala su da ljudski mozak jače reagira na prijetnju novčanim gubitkom nego na mogućnost jednakog dobitka. U drugom istraživanju utvrđeno je da pri promatranju ljudi veću važnost pridajemo njihovim lošim nego dobrim stranama. Ta se negativna pristranost, kako su je nazvali stručnjaci, odražava i na naše neprihvaćanje kritike. S druge strane, osjetljivost na kritiku katkad nas navodi da je vidimo i tamo gdje je nema.
Negativna pristranost ozbiljno narušava sposobnost da iz kritike izvučemo pouku. "Nakon prvih šest mjeseci na novom poslu nadređeni mi je poslao dopis u kojemu je izrazio nezadovoljstvo mojim radom, ali mi nije dao otkaz. U prvo sam vrijeme bio uzrujan sadržajem tog dopisa, no nekoliko tjedana poslije prepoznao sam u njemu vrlo korisne savjete i niz pohvala na račun mojih sposobnosti", ispričao je zagrebački marketinški djelatnik Silvije. Njegov je negativan doživljaj dobronamjerne kritike uobičajen, kažu stručnjaci. "Ljudi su nepripremljeni za davanje i primanje kritike. I loše shvaćaju kako kritika pogađa druge ljude. Stoga je vrlo teško na dobar način iznijeti nepovoljnu primjedbu", tvrdi Robert Sutton, američki psiholog sa stanfordskog sveučilišta u intervjuu za reviju Psychology Today.
Čest je motiv želja za pomaganjem drugome da se poboljša – najčešće nekomu koga volimo. To je plemenit oblik kritike iako i on može biti neugodan za obje strane. Drugi motiv je navođenje drugoga da nešto promijeni, bilo da je ta promjena za njega povoljna ili nepovoljna. Iz te pobude kritiziramo konobara, kuhara i krojača ili šaljemo prigovore urednicima televizijskog programa. Obično je primatelj kritike netko tko nam prodaje usluge ili proizvode. Ili susjed koji nas ometa bučnom glazbom. Ponekad kritiziramo da bismo produljili raspravu ili je učinili zanimljivijom.
Nažalost, neki su motivi za kritiziranje manje plemeniti. Jedan od njih je vrijeđanje nekoga tko nam se ne sviđa ili je on uvrijedio nas. Takva je kritika razorna čak i ako smo u pravu utoliko što je druga strana nešto zgriješila. Ili, imamo loš dan i ljutimo se tko zna na koga, a kritiziramo onoga tko nam je pri ruci da bismo se ispuhali. Neki kritiziraju druge pod krinkom rasprave da bi nahranili svoj ego i previli se važnima.
Prije nego što uputite kritiku procijenite svoje pobude. Kritizirate li iz zločestih motiva, ne samo što nanosite drugima bol već narušavate svoj ugled – sa svakom novom neopravdanom kritikom on je sve lošiji. Ako su vaše pobude poštene, mogli biste se naučiti djelotvornijoj, nježnijoj kritici. Kritiziranje da bi se nekoga potaknulo na poboljšanje ili da bi se razvila uzbudljiva rasprava prihvatljivi su razlozi. Preostaje samo otkriti kako to učiniti što bezbolnije za drugu stranu.
Tko vam je na meti?
Treba uzeti u obzir kome se obraćate, napominje prof. Sutton. "Različiti tipovi osobnosti drukčije reagiraju na kritiku. Osjetljivim, tjeskobnim i potištenim ljudima kritika narušava samopoštovanje. Umišljeni tipovi doživljavaju je kao napad na svoju osobnost."
Stoga s osjetljivim ljudima budite veoma nježni, a od narcisoidnog tipa očekujte neprijateljsku reakciju. Umišljeni ne prihvaćaju dobronamjernu kritiku ni ako je utemeljena i usmjerena na konkretne postupke, a ne na osobu. Polaze od pretpostavke da su u pravu, a ako i naslute da nisu, to prkosno odbijaju priznati. Takav je mentalni sklop teško promijeniti pa su pokušaji uglavnom osuđeni na neuspjeh. Suprotno i od umišljenih i od ranjivih ljudi, neki su otvoreni za kritiku, kao i za pohvale. Ti rijetki pojedinci shvaćaju svoje sposobnosti kao promjenjive i prilagodljive te uzimaju u obzir svakovrsne komentare u cilju vlastita poboljšanja.
Pričekajte nekoliko dana, možda otkrijete da ima smisla
Kako god bila iznesena, kritika će nas najvjerojatnije, bar u prvi mah, navesti da zauzmemo obrambeno stajalište. Zato ne očekujte od sebe ili od sugovornika ravnodušnost ili radost prilikom primanja kritike. Ako ste vi meta kritike, duboko dišite, opustite mišiće i nemojte puno govoriti. Slušajte i objektivno procijenite stoji li neki od prigovora. Smatrate li da nijedan nije utemeljen, reakciju prilagodite svojem statusu naspram kritičara. Ako vam je nadređen – poslodavac, nastavnik, roditelj – reagirajte odmjereno ne izazivajući konflikt. I pričekajte nekoliko dana ili tjedana. Možda u otkrijete da je kritika imala smisla.
Iako je kritika naširoko omražena, nužna je za poboljšavanje i napredovanje na većini životnih područja. Učenje uvelike ovisi o prepoznavanju i ispravljanju pogrešaka, a budući da smo ih često nesposobni ili nespremni uočiti, ovisimo o suradnji drugih – roditelja, prijatelja, nastavnika, poslodavca, trenera. Iz tuđih komentara, čak i ako su za nas nepovoljni, moramo izvući korisne informacije i primijeniti ih za vlastiti boljitak. Baš kao što tuđi boljitak mora biti nama na umu kad smo mi u ulozi kritičara.
.png)
.png)
